Negdje pred ljeto 1977. godine Roy Johnson, pored Cedrica Mytona i Watty Burnetta jedan od trojice osnivača od The Congos, je sjedeći u svojem dvorištu uz gitaru pjevušio: 'Row fisherman row... keep on rowing your boat'; htjelo je se tako da baš u tom trenutku naiđe Lee Scratch Perry da kupi od njega drvo kruhovca. Ovaj je odmah bio oduševljen ovom jednostavnom, ali prelijepom skladbom da je Royja pozvao u svoj Black Ark studij da ju snime. Prvi pokušaj je bio je bio promašaj, ali drugi dan je Scratch ponovno pozvao Royja na snimanje, ovaj put s drukčijom postavom glazbenika, među kojima su bili basisti Boris Gardiner i Sly Dunbar te Ernest Raglin na gitari.

Bio je to početak jedne od legendarnih suradnji reggaea, koja je rezultirala te iste godine u albumu "Heart of the Congos", koji je zacementirao slavu kako Lee Perryja i njegovog Black Ark studija, tako i vokalne grupe The Congos. Pored spomenute "Fisherman", na albumu su se našli i drugi neprolazni hitovi poput "Open Up the Gate", "Ark of the Covenant" i "Congoman". Ova potonja skladba s njezinim ritualističkim bubnjevima i perkusijama, te hipnotičnom bas linijom i drevnim Nyabinghi napjevima je se posebno dojmila Chrisa Blackwella iz renomiranog Island Recordsa, koji je poželio objaviti takav čitav album na njegovoj izdavačkoj kući. Lee Perry je postao sve uvjereniji da će s The Congos postići sličan uspjeh kao i s Maxom Romeom ("War Ina Babylon"), Junior Murvinom ("Police and Thieves") ili The Heptones ("Party Time") prethodno.

Više nego obično je Perry provodio vremena u zapušenom Black Ark studiju, koji je tada služio kao glazbeni studij, okupljalište Rasti, obredni prostor i prebivalište mnogim različitim likovima, koji nisu znali gdje bi drugo otišli, bez obzira htio ih Perry tu ili ne. Puno trave i ruma je bilo u opticaju. Perry je ispuhavao dimove marihuane na tonske vrpce, manijakalno gestikulirao i skakao po malenom i nakrcanom studiju, te u stilu nekog poludjelog dirigenta davao upute glazbenicima - što je bilo jedna vrste njegove voodoo magije i za njega dio snimateljskog procesa. Ta surealna, kaotična ali i vrlo inspirirajuća atmosfera je prenesena i na album, koji je retrospektivno gledano bio vrhunac njegova rada u tome periodu. U tim je doveo još članove od The Heptones i The Meditations kao pomoćne vokale falsetu Royja (Roydela) Johnsona, tenoru Cedrica Mytona i baritonu Watty Burnetta, a i Gregory Isaacs je sudjelovao u skladbi "La La-Bam Bam Bam".

Situacija oko studija tijekom snimanja albuma sa svim tim sumnjivim likovima je postajala sve kompliciranija i Perry je počeo gubiti kontrolu nad njim (i nad sobom), a često je bio primoran i prekinuti sa snimanjem usred meteža i gužvanja u studiju. Zapravo je tu, tijekom snimanja albuma "Heart of the Congos" započeo niz događanja, koji će dovesti do toga da Black Ark studij izgori nedugo poslije u nikad razjašnjenim okolnostima. U ovom su se dakle albumu stopile tenzije i dinamike kroz koje je jamajkansko društvo tada prolazilo kao ni u kojem drugom. Zamagljen velikim količinama marihuane i napajan sve nekontroliranijom genijalnošću Lee Perryja, te svih umiješanih u proces njegova nastajanja, "Heart of the Congos" je postao jedan od najživopisnijih albuma u povijesti reggaea.

U ovom novom izdanju povodom četrdeset godina od izlaska su pored album verzija i dub, disco i 12-inčnih verzija, uvršteni i Black Ark miksevi prve jamajkanske edicije albuma. Ovi miksevi se ističu po tome što su za Perryjeve standarde minimalistički opremljeni efektima, a više su naglašeni pojedini instrumenti. Mišljenje autora ovog teksta je da su upravo ovi miksevi bili odbijeni od Island Recordsa, koji nikad nije objavio album. Nakon toga, razočaran i ljut optužujući radikalne Raste s anti-bjelačkim stavovima, koji su mu se motali po studiju, da su upravo oni krivi što je album odbijen, Perry je, ne obazirući se više na nikoga, u konačnim miksevima pokazao svoju divlju i ludu stranu s masom najrazličitijih efekata (uključujući i notornu imitaciju kravljeg mukanja u "Ark of the Covenant") i lucidnim miksevima u kojima su do izražaja došli svi atributi Black Ark studija. Perry je išao do kraja i iz svoje opreme izvlačio maksimum pri čemu je se na kraju snimanja pokvario i njegov snimateljski uređaj.

Hipnotične i zategnute bas linije, psihodelično odjekujuće gitare i dinamični, tribalni ritmovi uz prljave i divlje Perryjeve mikseve, koji su dominirali albumom su pokazivali jednu drugu mračniju i mističniju stranu reggaea, koji je već tada bio na vrhuncu popularnosti i izvan Jamajke zahvaljujući Bobu Marleyju. Album je ipak i bez pomoći veće izdavačke kuće kao što je Island Records našao put do globalnog slušateljstva. Zahvaljujući Blood & Fire labelu, album je u prvom reizdanju polovinom devedesetih ponovno došao u fokus javnosti, dok je ovo novo VP Recordsa prošireno na spomenutu prvu jamajkansku ediciju, rezultirajući u konačna tri CD-a s kojima je zaokružena priča oko ovog iznimnog albuma, koji je služio kao izvor inspiracija za mnoge albume koji će poslije uslijediti.