Jedan od posljednjih Mohikanaca, koji u izvornom obliku utjelovljuje genij i ludilo, je ova jamajkanska sedamdesetosmogodišnja legenda reggaea i duba. Premda je kod njega u posljednjih tridesetak godina ludilo bilo definitivno prevladalo, počevši zatvaranjem i konačnim paljenjem vlastitog kultnog studija Black Ark u 1983., i čitavom nizu loših kolaboracija u kojima je figurirao više kao maskota, s novim izdanjem se vraća u starom sjaju. Dočim, nitko više iole "normalan" nije smatrao mogućim i izvedivim da slavni producent i dub originator Lee Scratch Perry ponovno sjedne za mikserski pult i vlastoručno odradi cijeli album! Ali upravo to se desilo u "Back On The Controls", kao i što sam naziv albuma govori.

Inicirano je to sve od strane britanskog inženjera zvuka i producenta Davida Boylea, koji je Perryu prije par godina poslao mail u kome mu je predložio suradnju na jednoj pjesmi u njegovom Boyle's Rolling Lion Studio. Nakon tri godine bez ikakvog znaka života - ništa čudno kod Perrya - dobio je kratki odgovor s riječima: 'So you want to meet?' Suradnja s Boyleom je Perryu očito godila, i iz početno planirane jedne pjesme proizašao je gigantični album s čak dvadeset i četiri broja, ukupnog trajanja sat i pol! Tolika dužina je nastala zahvaljujući činjenici da se ovdje radi o showcase-albumu s dubovima vokalnih verzija i nekoliko dubplateova na kraju. Nakupivši autentičnu vintage opremu iz sedamdesetih, ovaj britanski producent očito nije štedio ni truda ni sredstava da ovaj projekt postavi na noge i dovede do uspješnog završetka. Zanimljiv podatak je da je i Hornsman Kojot sudjelovao kao gostujući muzičar na realizaciji albuma.

Rezultat je zvučni zapis kakav Perry nije izbacio u posljednjih tridesetak godina - tako rekući, originalni roots dub i reggae iz sedamdesetih. Ali na Perryev način, što u pravilu znači genijalnu ludost i na mahove kaotično divlji pristup, koji se ponajbolje oslikava u prvoklasnim dub-verzijama. Čak se i Perryeve vokalne dionice, s kojima je prije imao običaj pokvariti čitave albume, ovdje savršeno uklapaju. Njegovu ad-hoc liriku je ionako teško razumijeti - u jednoj vrsti šamanističkog transa ispaljuje u nizu većinom nekoherentne pojmove i izraze, koji se od laika mogu protumačiti na bilo koji način. No, oni koji se podrobnije pozabave s njegovim muzičkim opusom, bivaju naposljetku u stanju shvatiti što želi reći. Perry je ono što bi mi Zapadnjaci u svojoj ignoranciji omalovažavajuće opisali kao "plemeniti divljak", ali kao takav on nas opčinjava svojom nedokučivošću i iskonskom, mističnom slobodom. To se odražava i u njegovoj muzici, čiji idealan primjer je upravo ovaj album, s kojim uspostavlja direktnu vezu s vlastitom dalekom prošlošću i legendarnim albumima tipa "Blackboard Jungle Dub" i "Super Ape". Perryev stil miksanja se u tome razlikuje od recimo King Tubbyevog, što on koristi samo malu nekolicinu efekata, ali perfekcionirano do vrhunca - tako baraže echo i reverb efekata odjekuju posvuda, naglašujući izvrsne roots reggae aranžmane, odsvirane uživo od Rolling Lion Allstars studijske grupe i miksane na analognoj opremi uz očito puno dima i ruma.

Svoj povratak korijenima Perry demonstrira okretanjem desnim krilom u pravcu simbola jedne izrabljivačke i podjarmljivačke politike, ozloglašenom Wall Streetu u početnoj pjesmi "Rastafarai On Wall Street", signalizirajući ono što se kao nit vodilja proteze kroz čitavu njegovu "filozofiju": preobraćenje i pokajanje. 'Repent' - uzvikuje on u istoimenoj pjesmi kao usamljeni glas u pustinji, a u "Pow Satan" poput kakvog starozavjetnog proroka istjeruje zlo. Općenito, religija, politika, kultura, filozofija, kao i razne suvremene teme se prepliću u njegovoj lirici, a zadimljene i tajanstvenom ayahuasca-atmosferom prožete dub-verzije mu dolaze kao tamjan s kojim pročišćuje prostor. Perry kao ličnost koja je obilježila frazu: "Ako je reggae Afrika u svijetu, onda je dub Afrika na Mjesecu", pred vjerojatno sami kraj svoje karijere, je uspio ono što samo rijetkima u tome stadiju polazi za rukom - snimio je jedan od svojih najboljih albuma.