Nije slučajno Ryan "Jahmali" Thomas termin za izlazak svog novog i drugog po redu, ili bolje rečeno, povratničkog albuma nakon trinaest godina hiatusa, zakazao baš za prvog lipnja. Dapače, s lepršavom "Silver Nutmeg" povukao je sve registre potrebne za idealni ljetni hit: lagani up-tempo i prozračne vokalne dionice, pažljivo i odmjereno pojačane auto-tuneom, oživljavaju one najljepše uspomene slušanja ljetnog programa dovitljivijih radijskih moderatora. Nije da mu je ovaj takozvani cher-efekt bio i nužno potreban. Jahmali je, iako je dugo godina proveo u samonametnutoj pauzi, ostao upamćen kao jedan izvrstan pjevač s osobenim vokalom, kadrim otpjevati i najzahtjevnije partove. To je već dokazao i s debi albumom "El Shaddai", kao i u hit-kolaboraciji s Buju Banton na "Mother's Cry", s kojom su zaradili nominaciju za Grammya. Nisu mu dakle slučajno na rečenom davnom prvijencu gostovali renomirana imena kao slavni gitarist Earl "Chinna" Smith, ritam dvojac Sly & Robbie, te Aston "Familiyman" Barrett, a podršku, doduše samo moralnu, imao je i od Prince Jammya himself. No, što je bilo, bilo je, i Jahmali s ovim albumom otvara novu stranicu, koja će, nadajmo se, imati puno toga više ispisanog od prethodne.

Novi album, sniman na sunčanim destinacijama Jamajke, Španije i Kalifornije, s nazivom "We I Open" već sada ima sve predispozicije za savršenu ljetnu ploču, ali pored svih ovih laganih roots reggae obrazaca i umiljato plesnih riddima iz produkcije Katalonca Marcusa Reggaelanda, čiji neovisni label ovo sve i objavljuje, može skoro pa neprimijećeno proći činjenica da je u ovih deset novih pjesama plus dva remiksa, Jahmalijeva transformacija iz prvotnog dancehall fana i zaljubljenika u radove Shabba Ranksa ili Wayne Wondera, u tvrdokornog rastu kompletna. U tome pogledu, proteklih trinaest godina za njega nije prošlo uzaludno, jer je to vrijeme, po vlastitim navodima, proveo u nastojanju da bude kompletnija ličnost, s jasnim i dobro promišljenim porukama. Koliko mu je to pošlo za rukom, može se odmjeriti u naslovnoj "We I Open" ('we are broken, yet we I open'), ili u lirično i tematski najbritkijim brojevima "Worst Criminal" i "No Weapon" u kojima se na prilično oštar način obračunava s pedofilijom i uličnim nasiljem. Sve teme koju su u izravnoj suprotnosti s njegovim rastafarijanskim načelima, kojih se ovaj Jamajkanac očito besprijekorno pridržava. Dočim i druge pjesme kao "Ancestors" ili "Courageously" nisu bez određenog dinamičnog naboja.

No, poznato je da se Rastafarijanci znaju itekako zabavljati i razumiju se u odličan provod. Prirodni i živahni roots reggae aranžmani kao u spomenutim "Silver Nutmeg" i "Courageously" s animirajućim backvokalima, stimuliraju na ples i lijep ugođaj, a u "Do It 4 Love" imamo i jednu klasičnu pjesmicu u lovers stilu, pa tko voli, nek' izvoli. Jahmalijev spiritualni klimaks, koji se ispoljava u njegovom novom albumu, popraćen je s puno finog roots reggaea za talasanje bokovima, uz kojeg, onako usput, se može dobiti i nekoliko bitnih stvari za razmišljanje - zabava na uzvišen način.