King Jammy je prvi počeo kao i Coxsone u ranim 60-ima i Tubby u ranim 70- ima. Imao je vodeći sound system u osamdesetima, a poziciju najboljeg drži još do danas. Dancehall tada postaje središte jamajkanske glazbe.

Jamajkanski DJ-i su počeli upotrebljavati hip hop ritmove koji su tada preplavili Ameriku. Uvjetno rečeno, više se nije trebalo "repati" o kulturi i drugim stvarima umjesto upotrebe seksualnih eksplicitnih riječi, novi stil zvao se slack. Jamajkanska glazbena industrija oduvijek je bila poznata po tome da se upravlja po željama svojih konzumenata, počevši od sound systema 40-ih, preko ska i reggae perioda, uvijek je publika bila ta koja odlučuje o tome što želi čuti - na ovaj način dancehall predstavlja samo povratak tamo odakle je sve počelo - na plesne podije.

Sly & Robbie, sa svojim session bendom Roots Radics, obilježili su početak dancehall ere obradama starih hitova. Roots Radics su uskoro postali najbolji session bend tog vremena, sastavljen od sjajnih glazbenika. Barrington Levy je uz njihovu pratnju postao prvi dancehall pjevač koji je postao zvijezda, kao i Junior Reid, Half Pint i Frankie Paul. Nova generacija DJ-a zamjenila je stare velikane toasting scene: Kilimanjaro, Black Scorpio, Captain Sinbad, Shaggy, Yelloman, Eek A Mouse, Garnett Silk, Tony Rebel. Pojavili su se i ženski DJ-i, kao što su Lady Saw, Lady Shabba i Sister Nancy.

Intenzivan razvoj tehnologije omogućio je razvoj još jednog novog žanra - ragga (raggamuffin). Ragga se radi na osnovu kompjuterski programiranih ritmova. Jedna od prvih u potpunosti kompjuterski pjesama je bila "Under Mi Sleng Teng" (Wayne Smith). Nova generacija ragga glazbenika donijela je imena kao što su Buccaneer, Capleton, Shabba Ranks, Macka B, Bounty Killer, Cobra. Buju Banton je bio jedan od glazbenika kojem je početnička greška zamalo stajala karijere. Tek što je potpisao veliki ugovor u Europi, Banton je objavio pjesmu "Boom Bye Bye" u kojoj otvoreno poziva na ubijanje homoseksualaca.

Svijet je bio zapanjen, negativne kritike su upućivane ne samo njemu već i cjelokupnoj jamajkanskoj glazbenoj industriji. Nije mu dugo trebalo da shvati svoju pogrešku, uputio je javnu ispriku, a ubrzo nakon toga je postao i rastafarijanac. Nasilje je sve česće bilo tema pjesama, i to poziv na nasilje, zatim na rasnu mržnju i homofobiju. Ovakva je situacija na dancehall sceni i danas, ali, srećom postoji i veliki broj izuzetaka, pjevača i DJ-a koji u svojim pjesmama propovjedaju rasnu i socijalnu jednakost i poštovanje, vraćajući se tako originalnom duhu reggae muzike.