U dub miksu, producent ili izvođač postaje središte reggae doživljaja koji dolazi s izvora, Jamajke. I dok se vokali raspršuju, ostali instrumenti ulaze i izlaze iz ritma, a zvučni efekti se dodaju naizgled prividno, no ustvari s posebnim osjećajem. Dub glazba je nastala kao ideja i uradak četverokanalnog miksera kojeg je zavrtio čovjeka imenom Osbourne Ruddock, daleko poznatiji kao King Tubby. King Tubby, "izmislio" je dub tako da je isjekao četiri radikalne psihodelične pjesme kao "remixe" da bi ih svirao u svom osobnom glazbenom studiju.

Reggae je uvijek dozvoljavao instrumentalne rezove, ali Tubijevo korištenje equilajzera, echa, delaya, zvučnih efekata i oštroumnih inovacija preraslo je instrumental kao potpuno novi kreativni umjetnički proizvod. Dub je jednostavno najbliže što se glazba približila čarolijama. Godine 1972. King Tubby otvorio je svoj studio u sporednoj ulici urbanog Kingstona. Narednih deset godina snimke koje su izašle iz ovog studija još uvijek su određivale ritam. Kingove ideje i rad nastavili su Lee "Scratch" Perry, Joe Gibbs, Bunny Lee i ostali producenti dub "verzija" koji su postali obavezni dio B strana svih singlova izdanih na Jamajci. Danas su to Adrian Sherwood, Mad Professor i Jah Shaka, najveći majstori duba, dok su trikovi dub glazbene produkcije postali osnovni dio housa, techna i ostalih elektronskih žanrova. 

Dub kao glazbeni pravac smatra se pravim začetkom remix kulture. Rani hip hop blok partiji u New Yorku koje su pripremali Kool Herc i Grandmaster Flash su bili potpuno uvezeni s glazbene i zvučne scene Kingstona na Jamajci. Ideja da pult za miksanje postane instrument, kao i da je DJ/remixer u svojoj kreaciji kao rezultat toga, potekla je isključivo iz duba kao glazbene vizije.

Većina ljudi koja ne razumije i sumnja u dub, oslanja se na iluzorne klišeje kreirane opremom. Pokretači i pioniri duba uvijek su posezali iza opreme i tražili ono više. Većina nevjernih koristi se danas ritam mašinama, a pravi dub zahtjeva složene i suptilne poteze pravog bubnjara koji može natjerati glazbu da diše, zasjaji i neizbježno eksplodira. Ova glazbena scena pomalo je potisnuta, rijetko dobiva prava priznanja. Sva glazba je zvuk, ali sav zvuk nije glazba. Što bolje može opisati dušu dub glazbe. Veliki dio onoga što danas vodimo pod žanrom elektronike svoje početke pripisati dub žanru. Oba se stila oslanjaju na ritam, oba koriste udarce i bass kao balast, dozvoljavajući skladatelju da eksperimentira sa zvukom bez straha da će odlutati predaleko. Dub je priča o dva kanala – iskreni ritam koji te vuče unutra i i drevne melodije koje te tjeraju da ih loviš. Ritmovi su podjednako jednostavni, predvidivi ali i veličanstveno relaksirajući. Zvuk prevučen preko njih je putujući, neuhvatljiv i nomadski. Dok slušate, vaša lijeva i desna polutka ulaze jedna u drugu i taj vas sukob drži zainteresiranima da slušate dalje i dalje.

Augustus Pablo je bio prvi dub umjetnik s Jamajke koji je zaslužio punu pažnju, i do danas je jedan od najvećih velikana. Svakako, zaštitni znaci, reverb bubanj, eho vokali i "izvadi i stavi" produkcijski elementi su centar njegovog rada. Augustus sjajno balansira soulom spektra svog sirovog talenta. S njim više osjetite nego uradite. Sa svojim melodičnim i ispunjenim fugama gotovo da krade zrak iz vaših pluća dok pljačka zemlju na kojoj stojite. Kad je gore, on vam sve vraća, omatajući vaše noge ritmom plesnih dvorana iz donjeg grada u Kingstonu zakopanih u samo srce ljeta. Ni jedna ploča ne može ovo bolje dočarati od "King Tubby Meets Rockers Uptown".

Lee "Scratch" Perry divlji je čovjek reggaea koji je postao doktor za dub. Danas je i majstor za jungle (yeah, "drum-n-bass"). Bez obzira koliko je daleko otišao Lee – mentalno ili psihološki – njegovo će prisustvo uvijek davati povoda za argumentirano opisivanje zalaska sunca duba i korijena repa. Perry, snažni predstavnik afričkih korijena u glazbi Jamajke je sveznajući. On je glas u vašoj glavi, i svemogući kreativac nemira. Ako želite osjetiti ovo o čemu pričam pustite Perryja u društvu s Mad Professorom u "Super Ape Inna Jungle". Ovaj album je ono za što bi se fraza "drum-n-bass" u stvari trebala upotrebljavati.