Pariški Manudigital pojavio se na dancehall sceni 2012. godine kao kreator We Nah Bow ritma za Boom Shack Records na kojem su zalemili Sizzla, Trinity, Perfect i drugi. Čini se da je to prvo i jedino izdanje za tu izdavačku kuću. Nakon još jednog ritam EP izdanja (Nobody’s Riddim, 2014.) za super profilični future dub online label ODGProd, Manudigital je zajahao valove društvenih mreža uz viralni Star Wars video u kojem preobučen u kompletan Darth Vader kostim lupa po klavijaturi, čaga i stvara ritam baziran na filmskoj "The Imperial March" temi. Jukstapozicija Dartha kao monstruoznog babilonskog lika i studijskog okruženja stvorila je neodoljivu sliku nekakve privatne reggae zabave u svemiru, nešto u stilu "što Darth radi kad ga nitko ne gleda". Viralni video bio je samo par desetaka sekundi dugačak, kako već nalaže zarazni format, dok puni video možete pogledati ovdje a sam ritam kasnije je počastio raggamuffin legenda Joseph Cotton.

https://manudigital.bandcamp.com/album/digital-vador

Manu je naravno upiknuo u arhetipsku sliku studijskog okruženja kao metafore za upravljačku kabinu svemirskog broda. I doista Manudigital se počeo pojavljivati u video formatu u potpunosti okružen sa svih strana muzičkom opremom u skučenom potkrovolju: najmanje tri para studijskih monitora, razni sintisajzeri, MIDI klavijature, ritam mašine, sampleri, gitare, efekti, procesori zvuka koji svi skupa čine pomno odabrani arsenal iz povijesti reggae produkcije i sklapaju se u svemirski brod kojeg bi svaki producent poželio provozati na đir galaksijom. Manu se pritom istaknuo kao vrsni versionist, koristeći originalnu opremu kroz loopere kako bi od nule rekreirao krucijalne hitove kao što su Johnny Osbourne "No Ice Cream Sound", Junior Reid "One Blood" i razne druge, pokazujući vještinu sviranja dvija klavijatura odjednom, pri čemu jedna ruka svira bas liniju, a druga skank akorde.

Ubrzo je Manudigital pronašao pobjedničku formulaciju: uz ikoničnu klavijaturu Casio MT-40, koju mnogi smatraju zaslužnom za pojavu digitalne reggae produkcije jer je sleng teng ritam doslovno složen od preset zvukova dotičnog sintisajzera te dodavši tome šminkerskom izgledu Casio G-Shock ručni sat, Manu je premostio generacijski, geografski i tehnološki jaz i krenuo na put po svijetu svirajući klasične reggae ritmove i snimajući uživo vokalnu izvedbu artista i video spot odjednom. Dok je ostatak svijeta gledao na Casio MT-40 kao igračku a ne ozbiljni instrument, Manugidital je iskoristio muzejski i kolektorski status koji ta opasna igračka ima u reggae svijetu te upregnuo specifičnu mogućnost te klavijature da reproducira bubnjeve, bas i akorde istovremeno. To je uz dodatak drum roll prijelaza dovoljno za stvaranje rudimentarnog digitalnog reggae ritma uživo, koji naravno prolazi dodatno post produkcijskog peglanje u studiju.

Uslijedili su session video spotovi na raznim lokacijama među kojima su New York, Kingston, Mexico City... Od kojih je po volji naroda onaj najveći zasad i najdraži: ogroman Kingston kružok s više od dvadeset artista koji naglo izmjenjuju mikrofon iz ruke u ruke preko istog ritma čitavih 25 minuta. Najdraži je jer prikazuje iskonski sirovu uličnu energiju izvornog reggae zvuka gdje se etablirani artisti izmjenjuju s manje poznatim ili doslovno anonimnim izvođačima. To se najbolje vidi u zadnjim scenama kad nakon što je čitav session gotov i kamera se udaljuje, pojedini artisti i dalje skaču u pozadini i grčevito drže mikrofon i vibre.

Digital session izdanja Manu je popratio s četiri autorska studijska albuma koje objavljuje francuski X-Ray Production. Jedan od albuma oda je putovanjima i sound system steppers himnama (“Dub Trotter”, 2020.) pri čemu se nazivi pjesama odnosne na konkretna mjesta nastanja ritmova, kao Canada Airport ili Noumea Hotel Room. Prošlogodišnji album "Step Up" (2023.) kojeg je publika lagano prespavala pravo je remek djelo različitih stilova i ukusa modernog klupskog reggae zvuka i šaroliko izabranih vokalnih gostovanja i kombinacija. Esencijalni "dub and bass" pamflet gdje se Manu više približuje francuskim kolegama kao što su Dj Vadim ili L'Entourloop i top ranking album koji je zaslužio težu rotaciju u klubovima i na festivalima.

Kako na studijskim albumima tako i na turnejama uživo Manudigital vješto plovi od retro digitalnog reggae ritma do modernog steppers, dubstep i jungle zvuka. Na sličan način Manu spaja jamajkansku i karipsku, francusku, britansku i američku reggae scenu u globalno pleme koje okuplja danchehall veterane kao što su King Everald, Josy Wales, Burro Banton, Elephant Man, Capleton i drugi s novijom generacijom izvođača kao što su Soom T ili Junior Roy.

Recentni "Digital UK Session" okupio je prvu ligu britanskih artista kao što su Daddy Freddy, Killa P, Congo Natty... U prokušanom receptu ali sad suočeni s visoko postavljenom ljestvicom koju su zadali "lyrics for days" originatori sheme. Tako Shumba Youth jaše Rockfort ritam, Killa P zadaje preko stvarno dread verzije Cuss Cuss ritma, a Congo Natty i Falle Nioke udruženo rastafarijanski posvećuju Drum Song ritam u "The Children of Shaka".

Brother Culture i Demolition Man/Ras Demo priskaču u uptempo stilu pri čemu Ras "Motor Mouth" Demo donosi još jednu verziju svoje besmrtne "Fyah" jungle himne. Blackout JA se svojom beskompromisnom lirikom i definitivno najhrapavijim glasom današnjice tome pridružuje u "No Fear".

Ovo izdanje uspješno zadržava ogoljenost snimke uživo u kojoj ritam i vokal vode glavnu i jedinu priču ispričanu jezikom digitalnog reggae zvuka osamdesetih kao univerzalnog formata za svježe raggamuffin isporuke cjelovitog spektra. Manudigital fizička izdanja, CD i vinilni format se obavezno kompletno rasprodaju stoga ako želiti držati magiju u rukama nemojte spavati.