U dub plemenu često se spomene sintagma “underrated dub” koji se odnosi na zanemaren komad glazbe koji nije pronešen radijskim emitiranjem ili nekim drugim sistemom favoriziranja, a zaslužuje našu pažnju. U velikim profesionalnim igrama možemo čuti i izraz “underdog” koji se odnosi na nekog tko ulazi u utrku iako nije favorit. Obje ove etikete zalijepio bi uz ime Fokus King.

Sound system ekipe, selektori i producenti, ponekad su u teškom grču potrage za novim “big tune”, za novim dubplate miksom koji će pokopati sve druge, novim zvukom koji će nadmašiti prethodne rekorde. Međutim, time se neumitno uklapaju u kalup prethodnika, makar u pokušaju da taj isti kalup razbiju. Zato bi uz Fokus produkciju stavio “underrated dub” jer Fokus ne pokušava aterirati na top liste, nijedan niži motiv zasjenjenja drugih se ne može detektirati ovdje, već samo čisti užitak glazbe.

Čitatelji i cijeli massive bi trebali znati i priznati da je to najteži i najskuplji način muziciranja. Uporno se vraćati na vibe koji se osjeća u dubini grudi i nikad  se ne osvrtati na materijalni i društveni status kojeg donosi laka zarada, znači postojano biti unutar sfere vlastitog integriteta, što je samo sebi nagrada i put.

U pokušaju da se probiju u klupsku rotaciju, producenti se kreativno uklanjaju pred DJ vojskom, što konkretno znači da se različiti tempo glazbe utapa u jedinstvenu juhu koja je žanrovski prihvatljiva. Na primjer, dubstep rotira uporno na 140 BPM (beats per minute) i ako producent napravi ritam na 139 BPM zadaje nepotrebnu muku za DJ-a koji sad mora koristiti pitch ili sync kako bi umiksao pjesme bez greške...čime se stvara feedback loop u kojem producenti rade pjesme za DJ-e a DJ-i promoviraju baš takve pjesme u setovima.

Koliko je daleko Fokus od sveg ovog najlakše je ilustrirati anegdotom. Surađujući na jednom projektu, pri čemu je Fokus ritam dobio novi Jah Billah mix, priupitao sam majstora na kojem BPM-u je pjesma rađena. Fokus je odgovorio da on uopće ne koristi “grid” i jednostavno slaže ritam po sluhu. Ovako nešto toliko je udaljeno od producentske svakodnevice da se svi skupa mogu samo pitati: “Kako? Kako je to moguće?”. Ovaj poseban pristup produkciji moguće je usporediti samo s fenomenom zvanim Burial (koji u stvaranju uopće nije koristio software za produkciju glazbe, već za editiranje zvuka).

Izmješten svojom voljom između raznih žanrova (iako čvrsto u dub i drum'n'bass pogonima), Fokus je također i “underdog” jer nije smješten u nekoj od europskih metropola. Na taj način izvan tokova klupskih trendova, dok neki mladi idealist može s čežnjom gledati prema Londonu ili Berlinu kao jednosmjernoj karti za uspjeh na sceni, Fokus nam iz rodnog Zaječara uspješno obraća pažnju prema manjem ili zaboravljenom kraju predstavljajući Mahala bounce pokret.

Na sličan način Fokus je posijao desetine originalnih izdanja, albuma, od zaduženih remikseva do bootleg izdanja pa do mixtape selekcija...Od kojih je većina dostupna preko bandcamp.com.

Što nas dovodi do aktualnog “Dusting Off The Soul From Everday Life” (LP): deset traka od kojih album započinje s “Midnight At The Kebab Store” a fajrunt je kad krene “U Kafani Ja”. Preuzimanje albuma omogućeno je u 24 bit-noj kvaliteti, što je hvalevrijedan potez u smjeru high fidelity zvuka (CD izdanja su 16 bit-na). Album sadrži jedan “interlude” (koji su obično popularni na rap albumima) i jedno gostovanje (Jic i Braća Sax) te sve skupa zadaje fini balans između up tempo i downtempo stilova.

Već odmah nakon dubberskog intro zvuka u prvoj “Midnight At…” kreće nabrijani hibridni neuro komad koji se nije našao na špici albuma niti na kraju nego na svečanom otvaranju portala: dobro došli u Fokusov svijet. Svijet u kojem možda ništa nije onako kako velegradska raja diktira, ali je svejedno sve baš kako treba. Iduća “Lead Horns” namah osvaja, klasičan dub jungle zvuk koji se svako malo potvrđuje kao originalna drum'n'bass formula koja iznova pobjeđuje pozitivnim vibracijama. Traka koja zaslužuje uvrštanje u svaki pravi ragga bass set.

Ono što se osjeti u Fokus King produkciji je odlika izvanvremenskog zvuka, anakroničan život kojeg ne diktira sutrašnjica niti ga posve određuje prošlost u spoju s otvorenom filmografskom panoramom koja jednako hvata kadrove sunca i kiše, svjetla i sjene.

Na albumu se našao uvršten i “Jimi’s dub” sa zvucima električne gitare (tko je Jimi možete iz prve pogoditi). “Drugi Uvid Riddim” nam daje pravi neponovljivi Fokus stil koji je nenametljiv ali ozbiljan blend svega dobroga. Službom navedenog, King je zaslužio titulu kao “Master of all styles” zato jer kad Fokus pleše između širokog spektra žanrova bass muzike to ne zvuči niti isforsirano niti školski.  

Predajte svoj sluh u ruke Mahala bounce zvuka i dobili ste nagradnu pretplatu na cijeli život neposredne topline stvarnosti.