logo-t

  • Israel Vibration - “Reggae Music Never Dies” - poruka otpornosti

    Israel Vibration - “Reggae Music Never Dies” - poruka otpornosti

  • Haustor objavili novi singl i spot „Treći svijet Dub 2025“

    Haustor objavili novi singl i spot „Treći svijet Dub 2025“

  • Dub FX se vraća u Zagreb

    Dub FX se vraća u Zagreb

  • KaliKamo -

    KaliKamo - "Jedinstvo" - atmosfera armagedona

  • Predstavljanje albuma

    Predstavljanje albuma "Jedinstvo" grupe KaliKamo - znatiželja stalna jest

  • Preminuo legendarni Cocoa Tea

    Preminuo legendarni Cocoa Tea

  • Dr.Obi & Roo T objavili

    Dr.Obi & Roo T objavili "Lioness", pjesmu posvećenu ženama

  • Lutan Fyah -

    Lutan Fyah - "Strength and Resilience" - poštovanje polazišta reggae glazbe

nike

Događanja
Recenzije
Dubwiser Records
Dubwiser Records 2024.
19. Listopad 2024

Dreadzone - “Nine” - obiteljska stvar

Deveti album Dreadzonea
Bend koji je nedavno obilježio 30. obljetnicu aktivnog djelovanja, objavio je svoj deveti album simboličkog naziva “Nine”. Dreadzone je bend koji je starijoj generaciji tijekom devedesetih približio spoj elektronike i reggae glazbe kroz njihovu fuziju koja se pokazala kao dobitnom kombinacijom. Za njihovu popularnost na ovim područjima najviše je bila zaslužna ekipa s Radija 101 koja ih je neumoljivo vrtila u eteru u bilo koje doba dana i noći, a o njihovim koncertima u Zagrebu i druželjubivosti se i dan danas priča. Tada je radio kao medij imao mnogo veći utjecaj stoga je Dreadzone uživao popularnost među urbanom ekipom, čak i bez obzira na glazbeno opredjeljenje.
 
Prošla su vremena njihovih dolazaka u Zagreb, ali ostao je faktor uzbuđenja i znatiželje kada se pojavi neki njihov novi rad. Za album “Nine” kažu da je refleksija posljednjih pet godina i kulminacija rasta i ponovnog osmišljavanja zvuka Dreadzonea. Naravno da Greg Dread nosi glavne aranžmane no njegova stalna momčad u kojoj su Earl 16, MC Spee, Leo Williams, Bazil i Blake Roberts uvelike su doprinijeli stvaranju ove devetke. A prste su u miksu imali Tim Bran koji je ujedno i jedan od osnivača benda te legendarni Don Letts, lice koje ne treba puno predstavljati.
 
A da je Dreadzone odavno obiteljska stvar pokazuje i uključivanje sina Grega Dreda, Marlona Robertsa na klavijature. Štoviše, bez ove utabane ekipe i njihove sinergije Dreadzone ne bi zvučao tako jedinstveno. Često romantiziram ovaj bend zbog njihovog ogromnog značaja u mom malom životu, a kada su objavili noseći singl s albuma “Conqueror” ponovno me obuzelo kompletno oduševljenje. Moćne poruke u “Conqueror” utjelovljuje legendarni Earl 16, a MC Spee zlokobnost života izgovara u manirama Colma Feorea u horor filmu “Oluja stoljeća” s kraja devedesetih. Slijedi ju petominutna dubwise poema “Lost and Found” koju nanovo predvodi Earlov glas na koji se ubacuje LSK iz Faithlessa. Pješačenje kroz život nastavlja se u “Down The Road”, pjesmi na kojoj su ugostili prljavi vokal Cheshire Cata iz Leftfielda koji je podebljao nostalgiju za progresivnom i hibridnom kombinacijom housea, elektronske glazbe, duba, techna i trip hopa - spoja koju smo dobili u “Down The Road”. “Nightfall” uvodi nas u drugu polovicu albuma u kojoj se mijenja dinamika iz dub/reggaea prema ambijentalnijoj glazbi. Spomenuti LSK iz Faithlessa javlja se ponovno u “Northern Lights”, a simbioza njega, MC Speea i vodećeg Earl 16-a pokazalo se kao punim pogotkom. Zoe Devlin Love obasjala je pjesmu “Magic Earth” s kojom službeno počinje ambijentalno izdanje ovog albuma po čemu su Dreadzone također poznati. Nakon teškog kopanja po životnim temama, “Magic Earth” dolazi kao ljetni povjetarac, a Zoe Devlin izvrsno se vokalno uklopila u njihovu viziju. Njihove legendarne albume “Biological Radio” i “Second Light” obilježila je britanska skladateljica i pjevačica Donna McKevitt , a sada smo dobili reprizu u “Return to the Garden” u kojoj prebiranje po žicama gitare Blakea Robertsa uvodi nas u neki laganiji svijet. Album se zatvara u keltskom izričaju s pjesmom “Last Song”, s pjesmom o gubitku i smrti kao najavi onoga što nam svima dolazi.
 
Dreadzone kao bend je sinonim za onu uzrečicu: friends for life. Trideset godina i devet albuma u gotovo istoj postavi u današnja egocentrična vremena znači ogroman uspjeh. Njihova glazba je jedan veliki eksperiment u kojem su se usudili pomiješati stilove koje nitko prije nije, a da to trideset godina kasnije ne zvuči izlizano je još jedan trijumf. Da, romantiziram Dreadzone jer je to obiteljska i prijateljska priča koja je obilježila mnoge generacije. 
 
Tekst:  

Video sadržaj