Često se može reći za nekog da je "majstor svog zanata", ali rijetko kada da je netko majstor svakog zanata kojeg se uhvati. Sve dok ne pogledate što je sve uradio veliki Don Letts tijekom svoje 40 i kusur duge karijere na polju filma, DJ-inga, glazbenih spotova, književnosti i same muzike (iako se on ne bi složio s tim, jer kako kaže, njegov "jedini talent je dobar ukus"). Malo je tih polja umjetnosti kojih se nije dotakao i kroz koje nije ostavio trag crne svijesti, a što je imponzantno jer je to uspio uraditi u neprijateljskom i rasističkom okruženju britanske države i društva u kojem je odrastao i stasao kao umjetnik. Ali, nije taj trag ugravirao samo u crnačkoj kulturi, već je mu je pronašao mjesto i u punku, u čemu se naročito ogleda njegov doprinos u stvaranju mosta između subverzivnih žanrova prvog i trećeg svijeta i razbijanju međusobnih stereotipa.

Taj put nije bio lagan, jer je u početku kritike trpio s obje strane. Recimo, Marley ga je ismijavao što je nosio "smiješne punkerske hlače" i oblačio se kao "prljavi punker", ali Don Letts nije dozvolio da ga takvi komentari pokolebaju i stao je u obranu svojih pankerskih drugara (svojevremeno je izjavio da mu je došlo da Boba tada otjera u tri lijepe, ali da nije bio dovoljno hrabar). Rezultat tog stava je bio očigledan - tri mjeseca kasnije Marley je izbacio singl "Punky Reggae Party", a kada je zapjevao "The Wailers će biti tamo, The Clash, The Jam, The Dammed također", veza između punkera i jamajkanskih doseljenika u Britaniji postala je snažnija no ikad.

Samim tim, njegov solo prvenac "Outta Sync" je očekivano oličenje te reggae punky žurke i njegove kompletne dosadašnje karijere, pa čak i u smislu da ni ovo izdanje nije prošlo bez problema i sukoba sa sistemom (o čemu ću ubrzo). Za svakoga ponešto, od pjesme do pjesme, ovde će svoje note pronaći ljubitelji ska muzike ("The Doorman"), roots reggaea ("No Fooling Me" s glasom divne Hollie Cook), duba ("Wrong"), bluesa ("Crooked Face"), baš kao i punkeri i rockeri ("Yes", "Touch", "Something Coming Off"...), i svi što su negdje između ("Outta Sync"). Zapravo, ako bi se jednom rječju morao opisati ovaj album, možda bi "punk" ili "alt-rock" i bio prigodniji od "duba", ali je svakako u prvi plan istaknuta Donova raznovrsnost koja ga oduvijek krasi, baš kao i neka DJ-evska priroda da se album spakira poput kakve vrsne punk reggae kompilacije uz mnoštvo gostiju, kao što su Gaudi, Wayne Coyne, Zoe Devlin Love i spomenuta Hollie Cook. Trebao se pojaviti još jedan veliki gost - Terry Hall - pevač The Specialsa, ali upravo su se tu stvari zakuhale.

Naime, izlazak "Outta Sync" albuma je bio odlagan više puta, prvo s kraja 2022. godine na proljeće 2023. pa na kraj ljeta drugi put i na kraju je izašao tek u rujnu. Razlog za odlaganja je bio pravne prirode, jer su vokali Terry Halla usnimljeni nešto prije njegove smrti morali biti naknadno povučeni s dvije pjesme (kako su nakon njegove smrti zahtjevali ljudi koji su ga zastupali), što je izazvalo veliki problem za Dona koji je već imao odštampanih 5000 vinila za prodaju. S Terryjevim vokalima. Zbog toga se izlazak albuma toliko odužio, zbog toga je na kraju izašao album samo u CD i digitalnom izdanju, i zato je Don Letts izgubio ogromnu lovu u još jednom sukobu sa sistemom i muzičkom industrijom, s kojom je kroz cijeli život direktno i bio u sukobu. Ali, čovjek kao rebel kakav je, ovo je istrpjeo maksimalno junački bez puno kuknjave po medijima, čime je još jednom pokazao da je borba neprestana i mnogo dublja, a da je sloboda i dalje samo privid.

"Outta Sync" je oličenje svega toga, u jednom, kroz muziku, jedinstveni stil i raznovrsnost žanrova koja se rijetko kad sreće.