Nedavno sam upalio TV kod kuće poslije dužeg vremena i na jednom od onih kanala koji spadaju pod "pismenije" (čitaj, prozapadnije) prvo što sam ugledao bila je emisija o ulozi umjetne inteligencije u kreiranju muzike. Navodno sad moderni producenti i muzičari kad nemaju inspiracije upale taj neki AI programčić (cijena garant džabalesku), izaberu žanr, ljestvicu, melodiju iz drop-down liste, pa onda još tip vokala i temu iii...bam, nastane vam kroz pet minuta matrica ili čak čitava pjesma koju možete kandidirati na Euroviziji. Eto, konačno je postalo jasno zašto u posljednjih 15+ godina sva najpopularnija muzika iz mainstreama liči ko jaje jajetu. I, sad u tom apsurdu u kojem kompjuterizacija preuzima ulogu "stvaratelja" divno je videti da u reggae svetu ima onih koji ipak pružaju antipod takvom razvoju situacije, i tu u prvi plan upada novi album Mikea Pelanconija, poznatijeg kao Prince Fatty.

Domišljato se sjetio da svoje novo izdanje nazove "Umjetničkom inteligencijom" (radi se o igri riječi, umjesto "artificial" iskoristio je riječ "artikal"), a onda i kroz svoju striktno analognu produkciju i živu svirku iskusnih muzičara benda Supersized pruži što prirodniji i ljudskiji doživljaj muzike. U suštini, da predstavi muziku kako ona u općem slučaju i zaslužuje, a naročito kad je riječ o reggaeu koji zaista treba biti na prvoj liniji obrane tog istinski živog pulsa. U tom smislu Prince Fatty rijetko kad griješi i neumoljivo se drži svojih kreativnih i producentkih principa (bez nula i jedinica, a s punim spektrom analognog signala). I hvala mu na tome.

To, naravno, ne podrazumijeva da on ne koketira s popularnim načinom komponiranja ili razrade ideja, a naročito jer su obrade starih rock i pop hitova njegova specijalnost. I na ovom izdanju one zauzimaju glavno mjesto i najjači su udarci - "Black Rabbit" (obrada od Jefferson Airplane) i "Mercedez Benz" (Janis Joplin), obje u maestralnim izvedbama Shniece McMenamin i MC Horsmena, i "Sunshine" (Roy Ayers) koju je u pravi rap hit pretvorio Fat Lip. Potom iz reggae svijeta tu su nove verzije pjesama "Lets Go To Zion" u izvedbi velikog Big Youtha i masna dubby "Trick In The Book" koju je i sada otpjevao originalni pjevač i legendarni Cornell Campbell.

Dakle, "Artikal Intelligence" posvećen je izuzetnim vokalnim performansima, pa ćete ovde pored spomenutih uživati i u legendarnim vokalima kao što su Winston Francis, Earl 16 i Marcia Griffiths, ali ćete čuti i njihove pravovjerne mlade nasljednike kao što su Omar, Shniece, a potom i novo ime iz Brazila - Nina Miranda čija "Underwater Love" je jedna prava ljetnja bubregdžinica koja će vam savršeno milovati uši i tijelo tokom ovog ljeta (i vjerojatno najveći novootkriveni hit izdanja jer smo sve veće hitove već do sada čuli kao singlove). Sve ovo također znači da ćete Fattyjeve dub verzije ipak morati potražiti na nekom drugom mjestu, jer je ovde fokus na A stranama. Recimo, tu vam je odmah skorašnji "Gorgon In Dub" LP koji je posvećen isključivo dub verzijama.

Poslije svega rečenog o analognom i živom zvuku, a posebno o pjesmama koje krase ovaj album, bilo bi kontradiktorno, ali i grehota da tok analogije ne nastavim preporukom fizičkog LP izdanja. Naravno, ako ste u mogućnosti i volite "opipati muziku" onda je ovaj LP pun pogodak za gramofonsku kolekciju, jer uostalom kao i svako Prince Fatty izdanje, tako i ovo ima fenomenalni umjetnički cover i sve predispozicije da ukrasi slikom i zvukom svačiji dom. Naročito tijekom predstojećeg ljeta. Umjetnu inteligenciju, ChatGPT i razne AI muzičke programčiće treba ostaviti ipak onima koji pretendiraju za Euroviziju. Nama ljubiteljima "kontre" dajte bubanj, bas, razdorni vokal i taj Fetijev masni eho da odljepimo.