Roots Radics nisu samo bili TAJ predominantni studijski bend na Jamajci osamdesetih, koji su sudjelovali na bezbrojnim izdanjima raznih izvođača iz toga vremena, već su djelovali i kao sasvim tipični bend s vlastitim izdanjima. Oformljeni krajem sedamdesetih od strane basiste Errol 'Flabba' Holta, bubnjara Lincoln 'Style' Scotta i gitariste Eric 'Bingy Bunny' Lamonta, ubrzo su zamijenili dotadašnju studijsku grupu The Revolutionaries, čiji članovi, kao što su trombonist Vin Gordon i trubač Bobby Ellis, kasnije prelazili u Radicse. U grupu su pridošli i već renomirani glazbenici kao što je proslavljeni saksofonist Dean Fraser.

Pored toga, u Radicsima su se profilirali novi i sjajni glazbenici poput gitariste Dwight Pinkneyja, pijanista Gladstone Andersona i saksofonista Felix 'Deadly Headley' Bennetta. Bila je to sama jamajkanska glazbena elita, a neki od njih, kao Deadly Headley i Style Scott, su izgradili i inozemne karijere. Prvenstveno u Britaniji u sklopu Sherwoodovog On U Sound labela u formacijama Creation Rebel i Dub Syndicate, a u koje su pristizali drugi jamajkanski vokalisti poput Bim Shermana i Prince Far I.

Iako mora da su bili konstantno zauzeti sa studijskim radom, pretežno u kultnom Channel One studiju, svirajući aranžmane za veliku većinu tadašnjih izvođača na Jamajci, osamdesete su vidjele i niz njihovih vlastitih albuma, od kojih je i ovaj reizdani "Radicfaction". Snimljen 1982. godine u spomenutom Channel One studiju pod producentskom i inženjerskom palicom Anthony 'Crucial Bunny' Grahama, "Radicfaction" je jedan od njihovih najžešćih albuma (kojega jedino još možda nadmašuje album "Roots Splashdown" iz 1983. godine), predstavljajući taj tipični i jedinstveni stil i zvuk, koji će obilježiti jamajkanski reggae i dancehall u osamdesetima, te postaviti fundamente za sve što je kasnije dolazilo.

Naime, u ovom albumu s njegovih deset pjesama, se sasvim lijepo može upratiti tranzicija koja se dogodila u jamajkanskoj glazbi s prijelazom u novo desetljeće od melodioznosti kakvu su još posjedovali The Revolutionaries u minimalistički naglasak na ritam i bas - nešto što će u nadolazećem dancehallu biti potencirano do vrhunca. Udarci Style Scottovih bubnjeva spadaju na slušatelja poput bombi, Flabbove bas linije su još masivnije i nevjerojatno prostrane i duboke. Prateće gitare, puhači i keyboardovi su tu reducirani na letimične epizode, koje upadaju u prvi plan protkane bluesom, funkom i jazzom.

Na Radicsovim albumima, a tako i ovome, su se uglavnom nalazile obrade, instrumentali i dubovi postojećih pjesama, koje su ovi svirali za druge izvođače. Tako ovdje imamo dub naslovljen "Changes" od Horace Andyjeva hita "Black Cinderella" ili naslovni dub "Radicfaction" je verzija od "Free Up The Black Man" od Rising Fire. Kao što su zastupljeni i neki klasični riddimi poput Vanity u posljednjoj traci "Judgement Time" te You Should Have Known riddim u dubu "Babylon Armed". Sve u svemu, "Radicfaction" je vrijedan povijesni dokument koji, nanovo remasteriran, sada zvuči bolje (i glasnije) nego ikada prije.