Može se puno toga predbaciti na Sherwoodov račun - da je se do besmisla doveo s kvazi-dub ekshibicijama, kao primjerice u samostalnim albumima "Never Trust A Hippy" ili "Survival & Resistance" - prekrivajući to sve mantijom avantgarde, za razliku od istinski avangardnih proboja recimo s Deadly Headly ili Singers & Players - ali isto tako je se kao malo tko drugi borio (i još uvijek bori) protiv svojevrsnog zvučnog i stilskog glajhšaltunga u reggae i dub muzici, koje nažalost danas prevladava u (pre)golemoj većini izdanja.

Najbolji primjeri za to su njegovi radovi u Dub Syndicate, kao i miksanje dub albuma "Cry Tuff Dub Encounter Chapter 1" od Prince Far I te brojne suradnje s Lee 'Scratch' Perry u sklopu vlastitog labela, kultnog On-U Sound. Bez obzira čega bi se u prošlosti dotakao, bilo tribalne muzike kao s African Head Charge, bilo da se nađe u ulozi pop-producenta za Depeche Mode ili Simply Red, kod njega je uvijek bilo jedno sigurno - neko iznenađenje, koje je gotovo pa zagarantirano ako on ima svoje prste umiješane.

Njegovo novo izdanje je nastalo u kolaboraciji s još jednim novim i mladim producentom - Pinch. Njih dvojica su se zbližili na jednom nastupu u Japanu prije dvije godine i od tada su apsolvirali puno zajedničkih nastupa po Engleskoj, pri čemu su valjda otkrili da se izvrsno nadopunjuju - Pinchevi raznovrsni ritmovi, koje crpi iz dubstepa, breakbeata i općenito elektronske muzike na jednoj strani i Sherwoodovi pustolovni miksevi na drugoj, su osnova ovog zajedničkog albuma, koji u svojoj srži sadrži tu - pohvale vrijednu - žudnju za otkrivanjima novih zvučnih horizonata i stilskih kombinacija.

Nisu ovdje uvijek uspjeli s tim visoko postavljenim ciljem, ali su ipak ponudili pregršt novih ideja. U svakom slučaju više nego što je se moglo očekivati, sudeći po njihovom prvom, ranije objavljenom kratkom EP-u "Bring Me Weed/Musical Killer", koji je se upravo grandiozno skršio na visoko postavljenim ciljevima tobožnje inovativnosti.

Međutim, u ovih deset traka su osjetno smanjili demonstrativno lupanje u prsa i prešli na pravi posao. Rezultat je istinski, multi-stilski konglomerat najnovijih struja bas muzike s treštećim basevima, razgranatim ritmičnim obrascima i vratolomnim zvučnim electro akrobacijama. Šireći luk od tribalnih elemenata kao u "Africa 138" po uzoru na prije spomenute African Head Charge, debelih sub-soničnih bas eksploracija u "Gimme Some More (Tight Like That)" pa do hip hopom induciranih beatova i spacey dub efektima protkane "Different Eyes".

Mjestimice su svoje trake nadogradili vokalnim elementima, među kojima se mogu čuti Prince Far I, Congo Ashanti Roy, Lee Perry, Congo Natty i Mikey Dread ("Musical Killer Dub"), Bim Sherman ("Run Them Away") i Ghetto Priest ("Different Eyes") - pri čemu je vjerojatno Sherwood zagrabio u svoju riznicu iz On-U Sounda. A jedina nepristupačnost albuma kao cjeline je njegova sveukupno dosta mračna, pa čak na mahove i morbidna atmosfera; jedina iznimka su predivno harmonične i tople "Different Eyes" i "Run Them Away", koje se ujedno nameću kao najuspjelije i najbolje trake cijelog albuma.

Premda se "Late Night Endless" glatko svrstava u niz Sherwoodovih eksperimentalnih album s kojma pokušava proširiti svoje (a i naše) vidike, on se razlikuje od ostalih po uvođenju novog faktora - producenta Pincha, koji je svemu tome dao notu suvremenosti i nove energije. Nije dovoljno da bi se slavilo kao nešto potpuno novo, ali je izdanje koje svakako ima svojih blistavih trenutaka.

UKRATKO
Adrian Sherwood je producent koji kao malo tko drugi stoji za inovaciju i eksperimentiranje u reggae i dub, uzimajući u rizik da mu se cijela stvar može srušiti na glavu. Na ovom albumu je se udružio s mladim kolegom Pinchom, koji je u njegov uvijek prvoklasni miks ubrizgao injekciju suvremenih bas elemenata, što ovaj album u konačnici uzdiže za nekoliko stupnjeva iznad prosjeka u njegovoj samostalnoj diskografiji.