Nije bez ikakve ironije okolnost smrti ovog najistaknutijeg jamajkanskog reggae-pjesnika. Ono protiv čega je se borio u svojim djelima, dakle, pohlepa, kao rezultat potpuno iskrivljeno postavljenih vrijednosti, neutaživa i tragična žeđ za materijalnim bogatstvom, te spremnost mnogih da u tu svrhu okaljaju ruke tuđom krvlju, na koncu ga je sustiglo u njegovom kingstonskom domu 1983., usred oružane pljačke u kojoj je smrtno pogođen hicem iz pištolja. Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama, "Throw Away Your Gun" se u tome svjetlu doima kao svojevrsni posthumni poziv svim zavedenim i zaluđenim naoružanim jadnicima.

Rođen kao Michael James Williams 1944. godine u jamajkanskom Spanish Town, postao je poznat pod pseudonimom Prince Far I i u ušao u povijest reggaea kao glazbeni producent, jedan od dub veterana, kao pjevač, ali prije svega kao pjesnik, koji je sa svojim dubokim i prodornim glasom, te beskompromisnom i beskrupuloznom lirikom neumorno bombardirao samu savjest čitavog nesretnog Babilona. Bio je utjelovljenje Rastafarija, riječju, djelom, slikom i prilikom. Svoju karijeru počinje sredinom sedamdesetih s albumom "Psalms For I", a 1978. osniva i vlastiti label Cry Tuff, po čemu naziva i seriju dub albuma kao ekvivalente vokalnim verzijama, a od kojih kao najbolji (s pravom) slovi "Cry Tuff Dub Encounter Chapter 3" iz 1980. godine. Upravo je taj prijelazni period iz sedamdesetih u osamdesete imao značajnu ulogu u njegovoj karijeri.

Tada otpočinje njegova suradnja s Adrianom Sherwoodom i iz koje će kasnije nastati i kolaboracija sa skupinom Creation Rebel u sklopu On-U Sounda, a u isto vrijeme izlazi i "Jamaican Heroes", album koji mnogi smatraju njegovim najboljim. Backing band na ovom albumu su Roots Radics, koji su tada bili na svojem muzičkom zenitu. Nitko, naime, do njih nije reggae svirao tako čvrsto i žestoko. Upravo ih takve zatječeš na ovih ukupno devet pjesama i upravo njihove moćne podloge služe kao fundament, idealan za growlu sličan, militantni vokal od Prince Far I - heavy metal na reggae način.

On je ovdje bijesan u pravom smislu riječi. Nije ga ugodno slušati, on i ne želi da se ugodno osjećaš. Njegov reggae nije bio uopće komercijalan, iako je s njim imao uspjeha. A u "Jamaican Heroes" on je posebno mračan, dapače armagedonski. On ovdje neštedimice napada licemjernu kvazi-spiritualnost i religioznost ("Read a Chapter"). Napada zatvorske institucije u "Prison Discipline", ma napada cijelu povijest u "Deck of Life", aranžiranu preko silnog Satta-a-Masagana riddima istoimene pjesme od The Abyssinians. Na ovom albumu Prince Far I potpisuje produkciju i miks, a sniman je u kultnom kingstonskom Chanel One studiju, što već samo po sebi govori o kakvom se zvuku ovdje radi. Sam miks albuma, kojeg je odradio s Clive Huntom, slijedi dub matricu; vokali i bubnjevi se gube u beskonačnim odjecima, razne druge i neobične perkusiju dolaze do upotrebe kao i svakakvi samplovi ("Natty Champion"). Bas linije su spore ali nevjerojatno hipnotične, a gitare melodične i funkoidne, dok ovaj "čovjek s glasom groma" ispucava svoj lirični arsenal u stilu DJ-a.

Iako nije jedini dub/reggae pjesnik, pored njega tu su svakako još i Linton Kwesi Johnson ili Oku Onuora, ipak je Prince Far I zahvaljujući svojem mamojebačkom glasu i energijom kojom je ispunjavao svoje stihove ostao nezaboravan, a album "Jamaican Heroes" ga prikazuje upravo onda kad je bio na svom vrhuncu.