Požar izbija u šumi, sve životinje izuzev jednog malog kolibrića bježe pred vatrenom stihijom. Ovaj kao jedini pokušava, noseći vodu u svom malenom kljunu i na opće iznenađenje ostalih životinja, da samovoljno ugasi vatru. Na njihovo pitanje zašto to radi, on odgovara: 'Činim što mogu'. Ova mala, naoči bezazlena ali vrlo poučna basna američkih urođenika, koja ovdje figurira zapravo kao lajtmotiv čitavog albuma i koja nam govori da isto kao one loše, tako i dobre stvari po principu efekta leptira mogu imati neslućeno veliki utjecaj; izložena od strane karizmatičnog pjevača Midnitea, Benjamina Vaughna u sklopu uvodne pjesme "Like A Hummingbird", otvara novi, drugi po redu dugosvirajući album Roda Antona i njegovog benda The Ligerians.

Već s debi albumom "Reasonin'" iz 2012. godine, kao i u prethodna dva EP-a, ovaj Francuz s portugalskim korijenima istaknuo se sa svojim iznimno angažiranim tekstovima usmjerenim na adresu cjelokupnog društva u kojima pokušava učiniti nas osjetljivijima na pitanja ekologije, moralnog osvještenja i alternativnog životnog stila u smislu održive budućnosti, ne samo za nas, već i naredne generacije. Ništa neočekivano za nekog tko se druži i ima svoga tako rekući mentora u obliku jedne ikone reggaea kao što je Cedric Myton iz legendarnih The Congos. Ovaj ne samo da mu je uspješno usadio karakteristična rastafarijanska načela, već je očito odigrao i značajnu ulogu u izgradnji njegovog falset vokala, koji u puno pogleda rezonira upravo onaj od rečenog pjevača iz The Congos.

Ali i na muzičkom polju Rod Anton sa svojim Ligerijancima se kreće u tipičnim sedamdesetim i osamdesetim roots reggae postulatima, pojačano digitalnim perkusijama u stilu Sly & Robbie kao u "Addicted" ili Nyabinghi bubnjevima primjerice u "Carpe Diem". Upravo ta digitalna komponenta perkusija, koja je ušla u njihov zvuk dolaskom bubnjara Bena Bonga, čini razliku spram gore spomenutog prethodnika "Reasonin'", koji je snimljen potpuno analogno, ali taj "novitet" se ovdje ispostavlja pak kao obogaćujući napredak.

S današnjim brzim i hektičnim načinom života, te s diktaturom munjevite komunikacije potpuno neuskladivi i mjestimice do srži reducirani, opušteni i spori ali moćni ritmovi u sklopu s vrlo melodičnim bas linijama i atmosferičnim gradacijama gitare i klavira, ovih ukupno četrnaest brojeva, računajući u tome i dva kratka "interludea" u kojima mikrofon preuzima Cedric Myton kao i gostovanjem u završnoj "Come Together", ocrtavaju istu onu mističnost, ritmiku i melodioznost velikih roots reggae albuma, bez da i u jednom momentu zvuče isfurano. Štoviše, "Wevolution" ima sve potrebne sastojke za jedan izvrsni i vanvremenski reggae album, iako nema duhačke komponente: redom angažirane tekstove s pozitivnom porukom, vrhunske aranžmane koji spajaju moderno s klasičnim, te pjevača s upečatljivim vokalom. Album kao udisanje svježeg zraka.