Ne svi, ali mnogi su još tu - Horace Andy, Willi Williams, Kiddus I, Ras Michael, Winston McAnuff... Eno ih tamo u Kingstonu, uživaju svoje predvečerje života, sjede po svojim dvorištima ili na uglu neke ulice i pomno promatraju što se oko njih dešava. Postali su respektirani starci, koji su pomoću svoje muzike obišli svijet te stekli iskustvo i mudrost kakvu prosječni Jamajkanac ne može ni naslutiti. Iako je se puno stvari u međuvremenu tamo popravilo, puno je pak ostalo isto, možda čak postalo i gore.

Jedna od osnovnih premisa Rastafarija je briga o mladima u kojima su vidjeli budućnost. Upravo je to u centru novog albuma, koji je Martin Nathan AKA Brain Damage snimio s na početku nabrojanim slavnim jamajkanskim vokalistima. Pjesma "Pray Fi Di Youths" s Willi Williamsom, koja je jedna vrsta duba i mistične nyabinghi molitve u jednom, sumira to sve na vrlo upečatljiv način. Za novi album "Walk The Walk" je otputovao na Jamajku te uz pomoć producenta i inženjera zvuka Samuela Claytona Jr.-a okupio sve te preostale reggae mudrace i snimio deset neobičnih pjesama u kultnom kingtonskom Harry J. studiju.

Neobičnih zato što je se prvo morala izgladiti disonanca između modernog shvaćanja duba i reggaea ovog Francuza, koji je u prošlosti više skretao na sebe pažnju sa svojim inovativnim stilom, tipičnim za francusku školu te klasičnih reggae postulata koje utjelovljuju ovih vokalisti. Trebalo je zatvoriti taj desetljećima široki jaz u stilu i pristupu te uskladiti jedno s drugim na način da to i zvuči nečemu. U sklopu samo jedne studijske sesije (!), na koncu je izašlo nešto što će lagano ući u povijest kao jedan, ako ne i najbolji album od Brain Damage. Počevši od zvuka, koji ima tu punoću i širinu spomenutog studija, a koja je ista kao na izdanjima Boba Marleya ili Burning Speara, koji su također tamo snimali.

Za Brain Damage je to neuobičajen potez, budući da je se do sada kretao prvenstveno u digitalnim i electro dub sferama, a ovdje radi s raznim perkusijama, bubnjevima, melodikom, gitarom, basom i keyboardom. Tako u "Grandma Puddin'" s Kiddus I na mikrofonu isporučuje prvoklasni dub miks na opremi koja je se vjerojatno koristila još prije tridesetak godina. Ali Brain Damage ovdje ne radi nekakvu reviziju prošlosti, ne gubi se u nostalgiji, već uspijeva iz toga svega stvoriti nešto novo, ali s debelim roots zaleđem. Nijedna pjesma bolje to ne demonstrira kao posljednja "Love Makes The World Go Around" u kojoj spaja svete nyabinghi elemente Ras Michaela (poznat i kao Dadawah) sa suvremenim steppers beatom i spacey efektima.

Najveća i za ostvariti vjerojatno najteža zasluga od Brain Damage je ta što je uspio spiritualnost i autentičnost koja još uvijek zrači iz ovih jamajkanskih reggae velikana prenijeti i uklopiti u današnje dub i reggae tokove, pri čemu ni jedno ni drugo nije ostalo uskraćeno. S više od jedanaest objavljenih albuma, "Walk The Walk" stoji tako na posebnom mjestu od Brain Damage i trebalo bi ga dilati s etiketom "preporučeno".

UKRATKO
Novi album Brain Damagea se gotovo po svemu razlikuje od dosadašnjih. Sniman u legendarnom kingstonskom Harry J. studiju s velikanima kao što su Horace Andy i Willi Williams, "Walk The Walk" kombinira suvremeni francuski dub s klasičnim jamajkanskim reggaeom na zadivljujuće kompatibilan i zanimljiv način.