"Becoming a Cliché" je naziv njegovog drugog po redu samostalnog albuma iz 2006. godine. Iako je time vjerojatno htio istaknuti ono suprotno, vrijeme je pokazalo da je Adrian Sherwood zaista postao kliše samog sebe.

Daleko leži njegovo debitiranje 1977. s albumom "Dub From Creation". Tada još kao producent za backing postavu legendarnog Prince Far I, Creation Rebel. Pionir zvuka i tragač tada je on bio, a to je i nastavio biti u raznim drugim nezaboravnim projektima (Dub Syndicate, African Head Charge etc.) i suradnjama (Lee Scratch Perry, Mark Stewart etc.) pod vlastitom etiketom On U Sound. Njegove zasluge za moderni dub i reggae su neupitne, ali je današnji Sherwood idealan primjer usiljenog umjetnika koji uporno želi još jednom isforsirati reputaciju inovatora duba, kojeg je međutim vrijeme davno pregazilo. Ali ne, umjesto da mirno ode u legendu koju je i zaslužio, on svako malo izađe s nekim dosadnim miksom ili se kao sada, pojavi kolaboracijom s 'bratom mu po basu', stanovitim Pinchom. U protekloj godini objavili su dva 12-inčna izdanja s nazivima "Bring Me Weed" i "Music Killer" s po jednim istoimenim singlom i uz njih po dvije dodatne verzije istih. Od kojih jedna nosi naziv, pogađate, "Bring Me MORE Weed". Ništa manje nego revolucija dub i reggae muzike njihov je deklarirani cilj (!). Jer je dubstep, taj genetski mutant od stila za pubertetlije, nastao u jednoj sumnjivoj četvrti južnog Londona iz koje lako možeš izaći s nožem u leđima, po njihovom mišljenju već prošla stvar. Iako puno ljudi voli muziku koja je sranje, niti ovo što su oni skemijali nije ništa revolucionarnije, a niti bolje od onoga što se može čuti u setovima vještijih DJ-eva. Malo old-school dubstepa, malo reggaea i pomnoženo s izvrsnim miksanjem = trešteći bas, spacey zvučni efekti, dinamična ritmika i to sve začinjeno s vokalnim samplovima je ono što su ova dvojica "izmislili". Samo po sebi ništa loše, ali da su poslušali neki od beat tape izdanja australijskog Dub Temple Recordsa ili recimo Seekersinternational bilo bi im jasno da ima već ljudi koji to puno bolje i inovativnije rade od njih i ne bi se tako hvalisavo prezentirali.

Biti u toku s aktualnim muzičkim zbivanjima zaista nije laka stvar, a još je teže ako si u međuvremenu postao slijepi umjetnik, zaljubljen isključivo u samo svoj (prošli) rad. Ali ime i brend je danas ipak puno puta važnije od same muzike.