Prošlo je već dvije i pol godine od kada nas je napustio najveći od najvećih Lee "Scratch" Perry, ali u mojoj svijesti to ne djeluje tako jer nas njegov duh niti može nit hoće napustiti, pa negdje nisam ni primjetio da on kao "izostaje". Naročito ne nakon toliko muzike koje je snimio i stvorio kroz svoju karijeru, a samo u posljednjih desetak godina svog života je neumorno radio s mladim i novim producentima širom svijeta koji su željeli da ga osobno ugoste na svojim projektima i njegovu energiju integriraju u moderne tokove. Tu se negdje rodila i suradnja s novopečenim američkim producentom Bobom Bouchardom (Bob Riddim) koji kroz tu kolaboraciju došao do svog prvog zapaženog albuma "Destiny", koji je objavio rujnu 2023. uz ogromnu bombastičnu najavu kao posthumni i posljednji Perryjev album.

No, veliko je pitanje koliko su ove trake bile završene i sređene tijekom Perryjevog života, a i koliko su bile namjenjene da uopće izađu kao dio albuma. Eventualno djeluju kao set singlova koji su bili ciljani za spotove i prve jače poduhvate Boba Riddima koji bi mu poslužili da se otisne na svjetskoj dub sceni. Perryjeva uloga kroz "Destiny" je što se tiče vokala osim u uvodnoj "I Am" gotovo gostujuća, pa se njegov glas može čuti ukupno na možda 30-40% trajanja inače kratkog polusatnog albuma (ne računajući dva posljednja duba). Perry jest potpisan kao autor nekoliko traka, a vjerojatno je imao i direktno upliva u samoj produkciji jer su niske frekvencije definitvno namincane prema njegovom afinitetu i osjeti se njegov pečat (iako tu informaciju nisam uspio potvrditi), ali ako uzmemo u obzir da je saksofonski dub instrumental "Space Echo" pomalo isforsiran s trajanjem od osam minuta i repitativnom temom bez naročite kreativnosti, onda preostaje dvadesetak minuta koji možda i nisu najreprezentativniji primjerci Perryjeve karijere i rada.

Ovim hoću reći da je album definitivno ispropagiran i isforsiran da se predstavi kao Perryjev zadnji poduhvat, ali je očigledno da se radi o igri slučaja to što je baš s Bobom Riddimom radio pred sam kraj života (ma da, ne mora nužno značiti ni da je bilo pred kraj, jer moguće da su materijali snimljeni nekoliko godina ranije). Ja se doduše nadam da će tu isplivati na površinu još njegovih neotkrivenih radova, ali za sada smo dobili "Destiny" koji vas može razočarati ako zaista očekujete da to bude Perryjev album u hajpu u kakvom je i izreklamiran. S druge strane, ako i kad pregurate tu inicijalnu depresiju, daleko od toga da je ovo album za baciti, pa čak vjerujem da postoji velika mogućnost da ga zavrtite i više puta.

Na svakoj traci gostuje bar po jedan moderni i perspektivni jamajkanski izvođač. Recimo, tu je zanimljiva interpretacija kultne "Police & Thieves" s kćerkom Maxa Romea, Xanaom, koja je otkinula vokale, onda tu je Yaadcore u "Infinity", pa onda mladi Evie Pukupoo u naslovnoj numeri, pa čak i Kabaka Pyramid u vjerojatno najjačoj pjesmi s ovog izdanja - "Black" - koja uz dominatni hip hop ritam uzdiže crnačku svijest i tekstualno i povijesno se vraća izvornom reggaeu. Hip hop zaista zauzima bitan element na albumu pa je i "Ring Pon My Finger" maltene klasičan dub-ragga-hiphop udarac koji također pretendira da osvoji uši onih koji vole takav moderni jamajkanski spoj. A ne treba slučajno ni izostaviti sina Augustusa Pabla, Addisa, koji u dubu pjesme "Infinity" dominira svojom melodikom po uzoru na ćalca, preko masnog duba.

Ako govorimo o sudbonosnom životnom putu Perryja, onda je njegova učiteljska uloga svakako nepobitna, tj. škola koju je prenio mnogim mladim producentima i izvođačima širom svijeta. U tom kontekstu, "Destiny" pogađa u metu, naročito jer su istaknuti u prvi plan jamajkanski izvođači nove generacije, koji treba da preuzmu štafetu od velikana. Ali kao najavljeni posljednji i posthumni album LSP-a, očekivanja su bila veća, kako u pogledu trajanja, tako i u pogledu kreativnosti, dok jedino produkcija ispunjava želje. Ostaje žal što nije slično izdanje uradio s newyorškim Subatomic Sound Systemom koji je najuvjerljivije uspjevao iznijeti neprikosnovenog Perryja, pa čak izvuče i više iz njega u poznim godinama, ali tko zna... Možda tu i ima neobjavljenih materijala, koji će godinama kasnije pronaći svoj put do svjetlosti. Budimo strpljivi, jer Perry uvijek ima keca u rukavu (evo dok ovo pišem saznajem da je u veljači ove godine izašao još jedan Perryjev "posljednji" album - "King Perry", izgleda da me je čuo).