Još više ritmova, još više melodija - to je onda reggae na kvadrat! Scenarij je sljedeći: još kao dječak odrastajući u malom ribarskom selcu Ngor nedaleko od glavnog grada Dakara, ovaj mladi Senegalac otkriva svoj muzički talent, vjerojatno zahvaljujući rustikalnom glasu, prvenstveno kroz rap u tadašnjem bendu SSK, s kojim izdaje album nazvan "Jog bala nacc". U međuvremenu se seli u Pariz, gdje stupa u kontakt s brojnim etabliranim licima iz sfere afričke i reggae muzike.

U tome se sve više posvećuje i radu na vlastitim afro-folk-blues kompozicijama za akustičnu gitaru, od hip hopera i repera pretvara se u toastera i pjevača, a njegov prvi samostalni album "Burn" (Makasound) iz 2010. godine biva sjajno prihvaćen od strane renomirane kritike. Ne samo zbog toga što je na tome albumu sudjelovala i nekolicina kvalitetnih muzičara poput Julie Sarr (Youssou N'dour, Femi Kuti) i jamajkanska reggae-legenda Kiddus I, već i što u svom stilu spretno inkorporira velik broj muzičkih utjecaja afričkog predznaka, s akcentom na reggae. Za Lëk Sèna to je značilo više priznanja i poticaja, više kvalitetnih suradnika, a to je rezultiralo sljedećim albumom "Tomorrow" (Chapter Two/ Wagram) 2013. godine, s kojim potvrđuje svoj status velikog potencijala. U prilog mu ide to što je već relativno rano shvatio da s rapom, koji egzistira samo još kao abominacija samog sebe, neće dostići daleko, a kamoli biti prihvaćen kao ozbiljan muzičar. Stoga je se okrenuo vlastitom afričkom muzičkom naslijeđu, te reggaeu kao vrelu nadahnuća i idealnom mediju za prenošenje njemu srodnih ideja i poruka.

Ta se njegova transformacija (ili, ako hoćete, povratak korijenima) savršeno oslikava u ovom novom albumu s nazivom "Jaam Dong", što u prijevodu znači "samo mir", kroz još više reggae utjecaja nego prije, te naskroz rastafarijanizmom prožetoj lirici. 'Dosta je više nasilja' - poručuje on u "Stop The Violence" svom, konstantnim ratovima i nemirima izmučenom kontinentu, 'probudi se Afriko, vrijeme je da budeš slobodna' - u najboljoj pjesmi albuma, "Aluleen". Naravno da pri tome ni njegova afrička strana u muzičkom smislu nije ostala kratka - puno sinkopiranih ritmova, motoričnih bas linija i to sve mjestimice začinjeno Lëk Sènovim akustičnim afro-folk-blues uplivima. Pored klasičnog instrumentarija, tu je i tradicionalno afričko žičano glazbalo kora, te masa egzotičnih perkusija, kao i Lëk Sènova karakteristična afrička vokalizacija - roots reggae u afričkom stilu.

Činjenica da je u ispomoć pozvao vokaliste Lexona, Méta Diu i Juliju Sarr, može se protumačiti kao, u više navrata spočitavanom mu, tako rekući, hendikepu, koji proizilazi iz njegovog ipak ograničenog vokala. Iako su navedeni gosti svoje partove odigrali očekivano vrhunski, album kao cjelina se tim doima razgrađenim i bez glavnog, vodećeg vokala. To bi bila otprilike ta posljednja prepreka koju ovaj mladi Senegalac mora savladati, ne bi li dospio u prve redove. Inače je album "Jaam Dong" vrlo zabavna melanža plesnih ritmova ("Lokomoffin"), jezgrovitog roots reggaea ("Kayaman", "Aluleen") i autentičnih afričkih elemenata ("Zion", "Wane") i može u cjelini priuštiti veliku uživanciju pri slušanju.