Svi elementi jedne epske, tragično epske priču su tu: na početku stoji oslobođenje u vidu nezavisnosti Jamajke, koje je obećavalo nadu u bolju, slobodniju budućnost. Ali stvari ne idu putem kojim su trebale. Iz početne euforije se javlja potučenost, iz koje se pak rađa jedna nova snaga: Rastafari. Isprva ugnjetavana, ali ipak nesavladiva. Više nije bio cilj osloboditi samo Jamajku, već sve crnce širom svijeta, a prema tome i sve ugnjetavane i obespravljene. Jedan od prvih proroka te nove snage, koja u svojoj srži nije ni politička niti nasilna koliko je spiritualna i univerzalna, je Lee 'Scratch' Perry. Poput modernog Merlina, zagonetan, lud, uvrnut i nedokučiv, u Bob Marleyu pronalazi svoga Parsifala. Njihovo oružje je muzika - reggae, kojega ovaj čini planetarno popularnim.

Ali u samoj Jamajci situacija postaje sve gora i ovaj otok se nalazi u permanentnom građanskom ratu između dvaju najvećih zaraćenih frakcija. Čak i Parsifal/Marley napušta svoga mentora Merlina/Perrya, koji je međutim u međuvremenu startao već jednu novu muzičku revoluciju - dub. Prvi epicentar te nove revolucije je Perryev mitski Black Ark studio u kome on nadrasta samog sebe u jednu vrstu muzičkog wizarda, koji iz vrlo ograničenih mogućnosti i praktički iz ničega, mijenja daljnji tok muzičke povijesti. Ali ta naprasna erupcija inspiracije ima svoju cijenu. Perry postaje sve mračniji i otuđeniji - ljudi ga se čak počinju i plašiti - a završni čin ove, i epske i tragične priče, je požar u kome pod nikad razriješenim okolnostima zauvijek nestaje spomenuti Black Ark studio. Jedino objašnjenje koje je došlo od samog Perrya je: da on nije uništio studio, studio bi uništio njega...

Bilo kako bilo, Perry nakon kratkog boravka u jednoj mentalnoj instituciji počinje drugi dio svog života. Daleko od Jamajke, ali i producentskog pulta, otkriva svoju ljubav prema poeziji, koja od sada zauzima prvo mjesto u njegovom djelovanju. Od tada nastupa i snima s brojnim (nejamajkanskim) suradnicima, koji se otimaju samo da ga dobiju u studio i uhvate djelić njegove magije. Kao takvog ga je posljednjih petnaest godina pratio redatelj Volker Schaner, što je preradio u svom novom dokumentarnom filmu "Lee Scratch Perry's Vision of Paradise". Budući da je o Lee Perryu napravljeno već dosta dokumentaraca u kojima je već sve rečeno o njegovom životu i radu, Volker Schaner se ovdje koncentrira na Perryev duhovni svijet, na njegovu filozofiju, metafiziku i poruku.

Kao da ga i on sam sa svojim skoro sat vremena dugim dokumentarcem pokušava barem malo shvatiti, Schaner ga prati tamo gdje je sve i počelo - na Jamajku i ruševinu bivšeg Black Ark studija, koja sada figurira kao Perryevo osobno svetište u koje samo rijetki odabrani imaju pristup. Snima ga i u njegovom švicarskom domu, koji smješten u hladnim i maglovitim Alpama ne može biti veća suprotnost spram karipske Jamajke. Ovaj njemački redatelj i producent nas također odvodi do Etiopije u pokušaju da dokuči pozadinu i idejnu osnovu Perryeva učenja, čiji ultimativni neprijatelji su takozvani "vampiri". Oni koji iskorištavaju druge i ništa ne daju zauzvrat, i koji za Perrya predstavljaju sile zla. Tu mitsku borbu između dobra i zla, redatelj Schaner predočava i s puno animiranih isječaka. A između toga do riječi dolaze njegove kolege i učenici kao što su biograf David Katz, te Dennis Bovell, Adrian Sherwood, Nick Manasseh ili Martin Glover iz Killing Joke. Svaki na svoj način, oni pokušavaju objasniti sebi i nama što je Lee Perry, kakav značaj ima za njih i za muziku općenito.

U finalnom dijelu pratimo njegov odlazak u srce Babilona - London, gdje Perry svoj "voodoo" usmjerava izravno protiv Buckinghamske palače i famoznog londonskog Citya; genijalni sonični šaman u armagedonskom okršaju, naoružan samo svojom muzikom, riječima - i smiješkom koji odzvanja kao u dubu kroz eone i svjetlosne godine.