Jedan od najpoznatijih glasova reggae muzike, bivši član grupe Black Uhuru i uspješni solo artist Junior Reid se vraća na scenu nakon dvanaest godina diskografske pauze s novim, sedamnaestim albumom u karijeri koja traje već preko trideset godina. Dimenzije novog albuma su goleme, počevši od pompoznog naslova "The Living Legend" pa do čak devetnaest pjesama unutra koje potpisuju brojni producenti među kojima i sam Junior Reid te njegov sin Adoney. Ni lista gostiju na albumu nije ništa manje bombastična - tu su, pored ostalih, Wybz Kartel, Sizzla Kalonji, Julian Marley, Buju Banton. No stvari ne stoje tako dobro kao što izgledaju na prvu. Javna je tajna da su najbolje godine davno iza Juniora. Nakon što je vrhunac imao u osamdesetima sa samostalnim albumima poput "Original Foreign Mind" ili "Boom Shack A Lack", te angažmanom u Black Uhuru nakon što je grupu napustio Michael Rose, Junior Reid u devedesetim i novom mileniju nikad više nije dosegnuo istu kvalitetu. Samo dobar glas i vokalni stil ipak nisu jedini garant za dobre pjesme. Možda je upravo radi toga i angažirao ovoliki broj producenata (računajući njega, ukupno šest) po principu: i slijepa koka mora jednom pronaći zrno. I gle čuda, pronalazi ga - neke od ovih pjesama zaista imaju taj njegov prepoznatljivi stil u kome spaja roots reggae s filigranom twang-vokacijom te dancehall uplivima ("Guiltiness", "Mr. Big Man", "Out Deh"...), ali istina je također da je dobar dio albuma prosječna reggae formalnost s natruhama srednjostrujaškog popa, koja se po ničemu posebnom ne ističe. Najbolji primjer je najavni singl "Love You Back", koji je isto tako mogao doći od nekog pobjednika od The Voice a ne od "živuće legende" reggaea. Oznaka komercijale je najveći problem albuma, koji iako ima svojih svijetlih trenutaka, pati od nekonzistentnosti prouzrokovane brojnim umiješanim producentima. A od kojih bi neki trebali definitivno dobiti doživotnu zabranu ulaska u studij. Junior Reid ovdje dokazuje još jednom da može i zna, ali da nema i s kim.