Vjerojatno su i oni sami bili iznenađeni. Sjedeći u svom studiju DI CONGOS H.Q., koji se nalazi nedaleko izvan Kingstona na Jamajci, članove kultnog reggae sastava The Congos je kontaktirao Matt Werth, šef izdavačke kuće RVNG Intl. i predložio jednu koliko neobičnu toliko i genijalnu ideju. U sklopu projekta spomenute izdavačke kuće pod nazivom FRKWYS (ime vuče korijene od legendarnog glazbenog labela Folkways record, oformljenog od strane Mosesa Ascha u kasnim četrdesetim prošlog stoljeća), koji ima za cilj spojiti različite umjetnike u svrhu zajedničkih kolaboracija, osam takvih suradnja je bilo već ostvareno. A svako od njih je imalo vrlo pozitivan odjek u široj javnosti. Tim više što su spomenuta izdanja nudila neke od najneobičnijih kolaboracija od strane najrazličitijih ali uvijek vrhunskih glazbenika. Međutim, upravo ovaj, deveti po redu album je nedvojbeno izazvao najveći interes javnosti. S pravom, kako se kasnije ispostavilo.

Cameron Stallones aka Sun Araw i njegov kolega Mark 'Ged' Geddes Gengras su se udružili skupa sa spomenutim The Congos i kao rezultat toga je nedavno izašao jedan ukupno četrdeset i tri minute dugi tonski zapis pod imenom "Icon Give Thank". Sedam kompozicija koje nude unikatni spoj 'New Weird Californian' psihodelije i bezvremenog misticizma reggea i duba, kojeg upravo kao malo tko drugi utjelovljuju jamajčanski The Congos.

"Icon Give Thank" nije tipičan dub/reggae album kakav bi očekivali od The Congos. Ali se isto tako u mnogo čemu razlikuje od prijašnjih radova gurua psihodelije, Sun Arawa i 'Geda' Gengrasa. On je više skupina raznih fragmenata i različitih utjecaja. Rastafarijanska ideologija se stopila s pustinjskom meskalinom psihodeličnosti. Kreirajući jednu vrstu hipnotične transcendentno-ritualne glazbe, čiji akcent ne leži na konvencionalnom poimanju ritmike i melodike, već isključivo na atmosferi, osjećaju i zvukovima stvaranim iz trenutka i čiste improvizacije. Tim je više zapanjujuća nezamisliva lakoća s kojom se ovi vrsni glazbenici, koji nikada prije nisu zajedno radili, uzajamno nadopunjuju i proizvode jedan unikatni zvuk, a koji ipak u sebi sadrži ono najbolje s obje strane.

U gotovo svih sedam skladbi ritmičnu osnovu čine razne udaraljke, čiji tribalni ritmovi sežu od gotovo ceremonijalno sporih i tromih intonacija ("Thanks and Praise") pa sve do dinamično plesnih ("Jungle"). Preko istih se pružaju iznimno duboke linije basa i najraznovrsniji psihodelično-harmonični zvukovi, te uplivi eteričnih melodija reggae-gitare kao u skladbama "Happy Song" ili "Sunshine". U cijeloj toj glazbenoj smjesi svoje mjesto također nalaze i uzvišene melodije truba kao u skladbi "Food, Clothing and Shelter" ili "Jungle", ali i razni više-dimenzionalni zvučni dub-efekti ili potpuno psihodelične zvučne vibracije. Skladbe kompletiraju osebujni i nezamjenjivi vokali "Ashanti" Roy Johnsona (tenor) i Cedrica Mytona (falsetto), koji su u njih uveli svu svoju organičnost i prirodnost kakva je već poznata od The Congos.

Zapravo je ovaj album puno više od puke kolaboracije. On je po svom konceptu, kakvoći svojih autora i načinu na koji je nastao jedinstven. A tome svjedoči i dokumentarni film po imenu "Icon Eye", koji prikazuje nastanak ovoga kolaborativnog djela i na koji način je ono promijenilo i samo viđenje glazbe njegovih aktera. Ali i ono od njegovih slušatelja.

*recenzija je izvorno objavljena na terapija net portalu.