S "Talk the Talk" pred nama imamo nastavak spomenutog albuma iz prošle godine. Točnije, njegov dub pandan, koji povlači sve registre klasičnog jamajkanskog duba s masom odjeka, odzvanjanja, bas-tutnjave i zvučnih manipulacija. Ali koliko god se Brain Damage trudio da zvuči poput svojih jamajkanskih uzora kao što su Lee 'Scratch' Perry ili King Tubby, čije reference se mogu raspoznati posvuda u ovih ukupno trinaest traka, on je ipak dijete svojega vremena i između svih ovih melodičnih puhačkih zastava i toplih gitara, rustikalnih bubnjeva i gigantskih baseva na površinu izbijaju moderni produkcijski obrasci, koji nose jasni i nedvosmisleni rukopis ovog Francuza.
Ali "Talk the Talk" ide dalje od toga da bude tek obična dub verzija vokalnog originala. Gore navedeni velikani reggaea ovdje dolaze bukvalno do riječi pričajući anegdote iz svojih života i objašnjavajući svoje stavove. Praćeno introdukcijama jamajkanske sound sistem legende MC Father Wee Pow, osnivača kultnog Stone Love sound sistema. Nešto slično kao sto je album "The Gathering of the Elders" od Groundation u kojemu su po identičnom principu do riječi došli velikani poput Pablo Moses, IJahman Levi, The Congos, Don Carlos i Apple Gabriel. Premda tečnost albuma pati od toga i dub - usko gledano - kao stilska forma vokale ili bilo kakve forme naracije izbjegava.
"Talk the Talk" dakle nije obični, konvencionalni dub album, već dio mozaika jedne veće slike, to jest dokumentarca, čiji cilj je u nizu od osam epizoda pružiti uvid u jamajkansku dub i reggae tradiciju ispričanu od strane aktera koji su u njoj sudjelovali. Većeg, autentičnijeg i dubljeg povratka korijenima i odgovora na mnoga pitanja, nema.
