Frankofona kultura susreće afro-karipsku, reggae s musette, Winston McAnuff aka Electric Dread s François Xavier Bossard aka Fixi. Ovog jamajkanskog pjevača i skladatelja, koji je karijeru započeo još sedamdesetih surađujući s velikanima poput Earl Sixsteen i Dennis Brown, život je naposljetku doveo u Francusku. U Parizu 2000. godine nailazi na harmonikaša François Xavier Bossarda iz grupe Java ispred indie labela Makasound, koji je već dugo prije toga musette, tom francuskom "narodnom" muzičkom stilu, prisvojio novo i puno dublje značenje. Fixi, naime, već izvjesno vrijeme slovi za jednog od najkreativnijih francuskih muzičara.

Njihova već druga po redu kolaboracija naslovljena "A New Day" istinski je crossover album, kakav može nastati samo u kulturološkim kotlovima poput Pariza. U ovih ukupno dvanaest pjesama, uključujući i jedan bonus track, ovaj duo nas odvodi na glazbeno putovanje od Kariba, preko istočne Afrike do Europe. Pjesme bogate na raznovrsnim i egzotičnim perkusijama, afričkim plesnim ritmovima i romantičnim melodijama harmonike, koja često preuzima ulogu gitare kao na primjer u "Heart of Gold", s dodatnim uplivima atmosferičnog klavira. Kotrljajući, masivni bas i Electric Dreadov karakteristični prodorni vokal, te offbeat ritmovi kao u odličnoj "Wha Dem Say" svjedoče o jakoj reggae konekciji, koja je u samim temeljima ovog albuma. Kao što se i tematski ove pjesme oslanjaju na izvorni rastafarijanizam s pozitivnim porukama, ali i realističnim opservacijama kao u "Johnny", "I Am Rebbel" ili "Economical Crisis (Coconaut)". Ovdje je reggae, u svojoj suptilnoj formi, istinski spiritualno-zvučni lijek za čovjeka u čijim se očima već tisućama godina zrcali umiruće oko njegovog plijena - iskupljuje ga od njegove tim činom nagomilane krivnje i podsvjesne grižnje savjesti - uzdiže ga na višu razinu. Ovaj dvojac prekoračava vremensku, kulturnu i zemljopisnu distancu s pak neslućenom lakoćom. Od ritmičnog afrobeat/funka u "You and I" pa sve do kompliciranih maloya i cumbia ritmova. Upravo u pjesmi "Economical Crisis (Coconaut)" njih dvojica oživljavaju dugo zabranjivani i u zaborav potisnuti muzički stil bivših robova, maloye. Receptura je koliko jednostavna toliko i genijalna. Spomenutim živopisnim ritmovima pridodali su harmoniku, gitaru, bas i klavir, kao i dominantni Winstonov glas i elemente reggaea.

Da to ukrižavanje žanrova zaista funkcionira potvrdili su i uspješnim nastupima u matici maloye, na otoku La Reunión u Indijskom oceanu, gdje su prihvaćeni s velikim zadovoljstvom, čineći album "A New Day" pravcatom riznicom zaboravljenih kao i onih u međuvremenu u drugi plan zametnutih muzičkih stilova. Koji se ovim ponovno oživljavaju u novoj, fuzioniranoj reinkarnaciji.