Iako se vodi kao jedan od prvih singjayja, vokalne forme koja je kombinirala DJ-ing i pjevanje, Ripton Joseph Hylton se nikada nije tako vidio. Kao malo koji jamajkanski artist je se zgražao od bilo kakvog šabloniziranja. U post-marleyjevskoj depresiji, koja je zahvatila Jamajku nakon njegove smrti 1981. godine i dezorijentiranosti koja je nakratko uslijedila u redovima reggaea, ovaj ekstravagantni, dva metra visoki lik iz Kingstona s jedinstvenom, ali na navikavanje potrebnom, bizarnom vokalnom tehnikom je bio upravo ona svježina koja je bila potrebna u datom trenutku. U više pogleda je bio potpuna suprotnost sjajnoj, gotovo gandijevskoj figuri Boba Marleyja. Bio je sarkastičan, opscen pa čak i s velikom dozom kriminalne energije, što će mu u kasnijem životu donijeti mnogo problema.

Prihvativši nadimak jednog trkačkog konja, na kojega je se uvijek kladio iako ovaj nikad nije dobio niti jednu utrku, Eek-A-Mouse je predstavljao sliku i priliku budućeg jamajkanskog reggaea, kakva će dominirati u nadolazećem desetljeću. Fatalističnu, buntovnu, ironičnu i zabavnu. Skupa s Lone Rangerom, duom Michigan & Smiley i nekolicinom drugih, utro je početkom osamdesetih put kasnijem dancehallu, ali je uvijek zauzimao posebno mjesto u cijeloj toj priči jer nekog drugog poput njega nije bilo ni tada, a ni kasnije. Pri tome je utjecao na niz drugih, kasnijih singjayja kao što je Josey Wales, koji je ponajviše u svom albumu "No Way Better Than Yard" iz 1984. godine u popriličnoj mjeri preuzeo njegov vokalni stil.

 
Eek-A-Mouse

U suradnji s legendarnim producentima Linvalom Thompsonom i Junjo Lawesom te studijskim bendom Roots Radics i miksevima Scientista je u relativno kratkom dvogodišnjem razdoblju između 1982. i 1984. godine snimio svoje najbolje albume kao što su "Skidip!", "The Mouse and the Man", "Mouseketeer" i "Wa-Do-Dem".

Upravo za vrijeme turneje za "The Mouse and the Man", album koji slovi za njegov vrhunski rad, iako je to po skromnom mišljenju autora ovih redaka ipak album "Mouseketeer", je nastala ova snimka koncerta održanog u kalifornijskoj Long Beach Areni 15. svibnja 1983. godine i koji je u cijelosti uživo prenosila radijska postaja KSAN FM. Ovaj preko sat vremena dugi set s ukupno dvanaest skladbi, pored toga što u sadašnjem remasteriranom obliku dočekuje s kvalitetnim tonskim zapisom, prikazuje Eek-A-Mousea na vrhuncu slave i umijeća. Skoro svi njegovi najveći hitovi poput "Ganja Smuggling", "Hitler", "Terrorists in the City", "Assassinator" ili "Modelling Queen" i "Wa-Do-Dem" su ovdje prisutni.

Performans Eek-A-Mousea je na ovom live albumu zaista vrhunski, iako ne tako vrckast i ekstravagantan kao primjerice onaj u Rotterdamu iste godine ili kao što je bio nenadjebivi nastup u John Peel sesiji godinu dana kasnije. Njegov ponekad morbidni i vrlo sarkastični humor začinjen satiričnom socijalnom kritikom, kojega ne gubi ni u najozbiljnijim komadima poput "Terrorists in the City", skladbe koja danas ima još veću aktualnost nego tada, ili antifašističkoj "Hitler" te zapravo kritičkoj marihuana himni "Ganja Smuggling", je ipak i ovdje oštar i snajperski ubitačan. Premda se ne navodi tko je tko u pratećoj postavi, sudeći po drugim, bolje dokumentiranim nastupima iz toga perioda, među njima je Ron Butler, jedan od najtalentiranijih gitarista reggaea, koji je na ovom nastupu iznenadio s velikom dozom bluesa, kojega je utkao u masivne, proto-dancehall beatove i opojne bas linije. Sve u svemu, uživo album "Eek-A-Mouse At The Arena Long Beach, May '83 - Wa-Do-Dem (Live)" je parada njegovih najjačih aduta na vrhuncu karijere i ne bi smio nedostajati u ozbiljnoj kolekciji.