Da Groundation nije tek prosječni reggae bend, već da se tu krije nešto puno više od onoga što odaje prvi pogled, je naslovna pjesma "Miracle" s Judy Mowatt kao gošćom na vokalu.

Ova članica legendarne Marleyeve vokalne skupine I-Threes se u ovoj pjesmi ispostavlja kao odlična jazz-vokalistica uz improvizacijske jazz uplive virtuozne poliritmije, toplih duhača i lepršavog klavira. Sad se postavlja pitanje što imaju jazz i reggae uopće zajedničko? Pa, pored mnogih drugih poveznica, tu je i ova kalifornijska grupa, koja svoje korijene ima u oba ova muzička smjera. Harrison Stafford, osnivač i pokretačka snaga benda ujedno predaje povijest i kulturu reggaea te je student jazza na kalifornijskom Sonoma State univerzitetu. Ali i ostatak postave dolazi uglavnom iz domene jazza, okupivši se na spomenutom univerzitetu koncem devedesetih, a početkom dvijetisućitih im se pridružuje David Chachere, renomirani jazz trubač iz San Francisca.

Njihov novi, osmi po redu album "A Miracle" hvalospjev je kako u muzičkom tako i tematskom pogledu Bobu Marley, ne samo zato što na njemu sudjeluje pored prije spomenute Judy Mowatt također i "kraljica reggaea" i najpoznatija jamajkanska pjevačica Marcia Griffiths, obje članice rečenih I-Threes, već i po pozitivnim, marleyevskim vibracijama kakve šire ovih ukupno deset pjesama. No, veza s Bobom ne prestaje tu, već je i psihodelična naslovnica albuma - kontrast između tamne siluete trudnice te toplih i veselih boja pozadine, iz pera njegovog art-direktora iz perioda albuma "Rastaman Vibration" (1976.) Nevillea Garricka.

Povijest kalifornijskih učilišta kao epicentara borbe protiv socijalne nepravde, anti-ratnog i anti-rasističkog pokreta, te sveobuhvatnog angažmana za ljudska prava i jednakost, je duga i nadahnuta je svakako jednim dijelom djelovanjem i porukama Boba Marley i na koje se upravo poziva Groundation kako u prethodnim tako i u ovom novom albumu. Staffordova vokacija, iako njegov falsetni i pištavi glas nema onu širinu i raspon, na tragu je Marleyevom. Uvodna "Riddim Hold On" tako se nedvosmisleno svrstava i nadovezuje na Bobove nezaboravne one-drop aranžmane. Međutim, stil ovih Kalifornijaca se nikako ne može shvatiti kao kopija rečene legende reggaea. Za to je zvuk ove devetočlane skupine suviše raznovrstan i unikatan, a muzička pozadina članova suviše profesionalna i istančana. Perkusionist Mungo Lewis sin je od proslavljenog gitariste Santana, koji je u cijelu priču unio dašak afro-kubanske salse ("Jah Defend the Music"), a bubnjar Rufus Te Kanawa Haereiti virtuoznost jazza i funka.

Usavršavali su se suradnjama s Don Carlosom, The Congos i mnogim drugim jamajkanskim velikanima. To sve im je donijelo imidž najboljeg američkog reggae benda, koji je odavno postao međunarodno poznat, a Staffordove producentske vještine, a radio je i na ovom albumu, imali smo priliku čuti u nedavno izašloj kolaboraciji "Natty Will Flay Again". Naprasne izmjene u tempima s izraženim instrumentalnim i solističkim pasažama, te tečni prelasci iz jednog stila u drugi; roots reggae, rocksteady ("Hold Your Head Up"), jazz, funk, salsa u kombinaciji s izričito emotivnim i harmoničnim vokalima Stafforda i njegovih gošću, čine od "A Miracle"  jedan nadasve ugodan i zanimljiv, te artistički vrijedan album u najboljoj reggae tradiciji.