Albumi koji obilježavaju jubileje su uvijek mač s dvije oštrice. Recimo, "Dreaming from an Iron Gate" kojim američki velikani Groundation slave čitavih 20 godina od izlaska sada već legendarnog albuma "Hebron Gate", a koji ih je tada vinuo u komercijalne i internacionalne visine, prvo će vas podsjetiti neprijatne činjenice da je zaista 20 (riječima dvadeset) godina prošlo u trenu, pa dok se ne oporavite od te informacije i ne isčudite gde ste spucali dva desetljeća života i jel' je moguće da je zaista toliko prošlo, doći će na red i da se pozabavite veličinom originalnog izdanja koje ovaj remiks treba istaknuti. Hvala bogu, ali ni Brain Damage koji je bio zadužen za osvježavanje klasika nipošto vam neće pomoći da se tog dojma o prolaznosti vremena otrgnete. Evo i zašto.

Dva desetljeća u modernim vremenima koje toliki akcent stavljaju na ubrzanje tehnoloških procesa zapravo su učinile da djeluje kao da je onaj roots album iz 2003. godine dalekovijek, a ne petinu vijeka. Muzičke tehnologije su znatno unaprijeđene, ukusi popularnih masa su se isto toliko izmjenili, pa većina mladih, ili bar onih u SAD-u i Europi koji u prvom redu uživaju u plodovima tih tehničkih i tehnoloških procesa, a zbog određenih faktora utječu na pravce razvoja moderne muzičke industrije, natjerali su indirektno i da se roots bendovi poput Groundationa okrenu ka tim modernim tokovima. Jer, kako drugačije prići mladim i novim slušateljima i osvježiti album ako ne upotrebom upravo novih tehnologija i elektronskih upliva koji dominiraju industrijom. Tu upravo upada Brain Damage koji će vas svojim poprilično jakim elektronskim uplivima na ovom osvježenom izdanju podsjetiti da ste stariji nego što mislite, ali i to djelimično krivicom samog Harrisona koji nije želio jednostavno dub album (poput nekoliko dub izdanja koje su već objavili), već nešto novo, svježe i drugačije.

Svježe smo vala i dobili, s dosta nabrijanim basevima i puno elektronskih "Artu ditu" efekata (šta ću kad me na to podsjećaju kroz čitavo izdanje, samo čekam Dartha Vadera da iskoči i kaže "Brain Damageu, ja sam ti ćaća"). Ali, da i ja ne pretjerujem, trudio se i da izdozira elektroniku u smislu da nije otišao baš u teške steppers ili preoštre elektrodub vode, i svakako se nije odrekao mnogih prepoznatljivih obrisa originalnog albuma. Zadržane su, ali i ogoljene mnoge prepoznatljive linije koje su definirale "Hebron Gate", s upotrebljenim originalnim vokalima koji su znatno prisutniji nego što bi bile na čistom dub albumu. Očigledno je BD imao ekskluzivni pristup i nekim puhačkim dionicama i improvizacijama sa studijskih snimki koje nisu našle mjesta na izdanju iz 2003. godine, i to je vješto izmiksao kroz svoje atmosferične rekreacije. Velika je šteta što se u tom pravcu nije više radilo, pa da zaista čujemo kako su se originalne pjesme razvijale i kakve su sve moguće obrise mogle dobiti (čuti druge takeove bi bilo neprocenjivo!).

Očigledno je postojala namjera da se originali prožmu i izbalansiraju s novim i popularnim elektro valovima. Sigurno i s ciljem da se privuku novi slušatelji, a stari jednostavno podsjete zašto je originalno izdanje toliko bitno i veliko, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što ga je teško pipnuti i dodirnuti iz neke druge perspektive, a da se ne opečete. Da li su uspjeli u toj namjeri da se nova i stara publika zadovolje, veliko je pitanje. Možda bi i više postigli da su se zaista ohrabrili na potpuni remiks traka, jer ovaki nisu ni tamo ni vamo - novi nisu dobili dovoljno modernih nadražaja, a stari nemaju šta puno intrigantnog čuti što već nisu čuli (remiksi poput "A New Star" i "The Garden" što su respektabilna nova izdanja pjesama "Something More" i "Undivided" zvuče skoro isto kao originali). Za njih je najbolje bi bilo da se jednostavno vrate na original i preslušaju ga takvog kakav je, a ovaj remiks ostave mlađim reggae entuzijastima i eventualno producentima koji bi vjerojatno imali štao naučiti iz tehničke i kreativne perspektive. Dvadeset godina fakat nije malo, ali roots je ipak roots uprkos namjerom da nam živote ubrzaju, a "Hebron Gate" ostaje neprikosnoven.