Njegovi u međuvremenu legendarni nastupi sliče više nekakvim religioznim skupovima, nalik onima kakve organiziraju razni kvazi-karizmatici. Samo što kod njega nema laži i nema prevare kao kod ovih. Njegov oltar je sound sistem s kojeg putem basa i ritma odašilje hipnozu i dobre vibracije prema prisutnima, a koji na kraju izlaze prosvijetljeni i uzvišeni. Ili bi barem to trebali biti. 'Odrastao sam u crkvi, što bi mogao biti razlog zašto našu muziku neki uspoređuju s gospelom. Svakako da tu ima puno referenci na Svemogućeg, da bi ljude približili Bogu. Ako po nastupu spasimo barem jednu dušu, odradili smo dobar posao' - izjavio je jednom prigodom. On je tada u svojstvu DJ-a, selektora i plesača u jednom. Okrenut uvijek leđima prema publici i u svom nekakvom božanstvenom tripu, već četrdeset godina figurira kao ikona sound sistem kulture, koja je mnoge druge inspirirala. Pored toga, Jah Shaka, Britanac s jamajkanskim korijenima poznat i kao Zulu Warrior, čije pravo ime je i dan danas ostala zagonetka, također je i muzičar, producent, pjevač i vlasnik labela.

Sa svojim Jah Shaka Sound Systemom utjecao je kao nitko drugi na razvoj britanske dub i reggae scene, a lista izdanja koja je samostalno ili kao suradnik objavio je skromno rečeno duga i nepregledna. U periodu od 1982. do 1991. preko vlastitog labela objavljuje seriju od deset albuma pod nazivom "Commandments Of Dub". Na prvom izdanju u ovom nizu na vidjelo izlazi njegov karakteristični militantni stil, ogoljen i usmjeren na dinamiku ritma i basa kao glavne sastojke duba. Tu pozamašno dolazi do izražaja i njegova opsjednutost efektom koji imitira sirenu. Trakovi su puno brži i intenzivniji nego što je to obično slučaj kod klasičnog jamajkanskog duba. Upravo se u njegovim rani radovima kao što je ovaj, nazire ono što će kasnije postati UK dub i steppers. Pri tome je manje pažnje posvećeno tipičnim echo i delay efektima, a više masivnim bas linijama i bubnjevima, ovdje s pratnjama ritmičnih nyabinghi perkusija.

U drugom po redu poglavlju ove serije izašlom 1984. godine, na naslovnici nas dočekuje lik koji bi trebao biti Mojsije i koji u rukama uzdiže dvije studijske ploče umjesto onih kamenih na kojima su ispisane Božje zapovijedi. Upravo to najbolje simbolizira kako Jah Shaka vidi dub i reggae muziku te sound sistem kulturu - kao nešto spiritualno i otkrivajuće. To gotovo religiozno stajalište prema basu, prostoru i ritmu oslikava se i u ovom drugom dijelu. Iako su ovdje aranžmani nešto sporiji te izmiješani s puno više efekata. Oglašavanja njegove famozne sirene sada nema, ali na njeno mjesto su došli razni spacey zvukovi pa čak i za njegove standarde vrlo izražene melodije, a "Commandments Of Dub Chapter 2" se ukupno gledano svrstava među najbolje dijelove ove serije. Iste godine izlazi i treći dio nazvan "Lion's Share" u kome je tempo za nijansu još sporiji od prethodnog, ostavljajući dosta prostora basu da se razvija i koji ovdje figurira kao glavna osnova. Ritmovi su također više kompleksni i isprekidani, a synthovi dobivaju na većoj važnosti nego prije.

Godinu dana poslije, 1985., izlazi četvrti dio "Dub Almighty", u kome Jah Shaku nalazimo u atmosferičnom modusu gdje posvuda odjekuju gitare i duboki bubnjevi. Razigrane pasaže syntha i flaute pridonose finoj harmoniji ovog četvrtog dijela, koji se kao takav najviše približio tipičnom jamajkanskom dubu. U sljedećem, petom po redu dijelu "Jah Dub Creator" objavljenom iste godine, Shaka se djelomično ponovno okreće svom autentičnom stilu s militantnim, skoro stupajućim ritmovima bubnjevima. Ali tu ima i dalje smirenijih i više atmosferičnih dijelova s izraženim echo i delay efektima. Također je ovdje više raspoložen za eksperimentiranje, što ovu epizodu čini najuravnoteženijom s puno klasičnih riddima i finih harmonija. Na šestom dijelu serije "Deliverance" po prvi put susrećemo The Disciples kao prateći bend. Formirani od strane braće Russ D.-a i Lol Bell-Browna, The Disciples su u periodu od 1987. do 1990. godine radili i snimali isključivo s Jah Shakom, a njihov izlazak na scenu se obično povezuje s nastankom autentične britanske dub i reggae scene, potpuno emancipirane od Jamajke. Njihov stil je sličan onome od Roots Radics. Puno čvršći i udarniji način sviranja, demonstriran na ovom šestom izdanju, u potpunosti je odgovarao Shakinom militant ili warrior stilu, i skupa su obilježili daljnji razvoj tipičnog britanskog zvuka.

U tome duhu se nastavlja i u sedmom dijelu, slikovito nazvanom "Warrior", u kome su već primjetni elementi steppersa i elektronike, kao i karakteristična monotono-hipnotična atmosfera kasnijeg britanskog duba. S osmim po redu dijelom titlovanim "Imperial Dub" čini se da su Jah Shaka i njegovi The Disciples ultimativno pronašli vlastiti stil, orijentiran na sound sistem s debelim linijama basa te tjerajućim ritmovima, prožeto mnoštvom psihodeličnih efekata i zvukova. Natruhe popa s prostranim synth pasažama, kao i općenito veća spremnost za eksperimente s modernim muzičkim strujama obilježava deveti dio serije nazvan "Coronation Dub", koja dolazi kao pravo osvježenje nakon prethodnih ipak prilično jednošpurnih izdanja. Veće varijacije u ritmici, kao i šarenija zvučna slika brojnijih upotrijebljenih instrumenata krasi ovo izdanje i svrstava ga u sam vrh po kvaliteti. Međutim, deseto i finalno izdanje "African Drum Beats" je prilično blijedo i nemaštovito poigravanje s raznim ritmičnim obrascima u prenaglašenom elektronskom ruhu i kao takvo nedostojni je završetak ove u konačnici ipak sjajne serije s kojom se idealno može popratiti muzički razvoj Jah Shake, ali i nastanak modernog duba u svim njegovim kasnijim facetama.