Turobnu sliku svijeta skicira Max Romeo u svom povratničkom albumu. To se događa odmah u uvodnoj "What If?" u kojoj pita: što ako ti kažem da ćeš umrijeti danas?; da je svijet u velikoj gabuli i da će čovječanstvo naglo nestati? Okršaj sila dobra i zla, kojega je kao viziju doživio u zadimljenoj utrobi Lee 'Scratch' Perryjeva famoznog Black Ark studija i preradio u svom najvećem albumu "War Ina Babylon" te davne 1976., u novom "Horror Zone" dobiva svoj apokaliptični nastavak.

Pri tome se novi album ovog legendarnog jamajkanskog pjevača s pravim imenom Maxwell Livingston Smith, ne nadovezuje samo tematski na navedeno djelo iz sedamdesetih, već je i u produkcijskom smislu doveden najbliže što je to danas moguće svome davnom prethodniku. Za to je odgovoran izvjesni Daniel Boyle, koji je s Lee Scratch Perryjem radio i na njegovom, za Grammy nagradu nominiranom albumu "Back On the Controls".

Ovaj engleski producent je još jednom uspio učiniti nemoguće - angažirati Perryja za produkciju te neke od članova izvornih The Upsetters, Perryjeva studijskog benda koji je s Romeom snimio spomenuti "War Ina Babylon". Ponovno je u uporabu došla isključivo studijska oprema kakva je se koristila u sedamdesetima, a sve je snimljeno i miksano analogno. Stoga je zvuk ovog albuma sa svojim teškim one-drop ritmovima i masivnim basevima poput starog namještaja koji škripi i pucketa, ali ima svoj nezamjenjivi šarm i miriše na godine poput starog vina.

Perryjevi Black Ark motivi prožimaju sve skladbe - od mistične flaute kao u "Cigarette", preko finih jazz upliva i predivnih puhača kao primjerice u "Scammer Jammers" i posvemašnih gustih, halucinogeno-psihodeličnih dekoracija. Ali se pojavljuju i neki novi elementi - kao što je uglađena gudačka pozadina u "The Sound of War" - a koji se kao takvi nisu nalazili u arsenalu tadašnjeg Black Arka. "Horror Zone" dakle u nekim pogledima ide dalje od "War Ina Babylon", iako uglavnom nema neke udarne skladbe koje strše od ovih ukupno svega osam brojeva, kao što su bile "Chase the Devil" i "One Step Forward".

Ali i "Horror Zone" ima taj isti izraženi društveno-politički kontekst, iako problematika pušenja cigareta u "Cigarette" ne predstavlja baš nužno jedan od gorućih svjetskih problema. Još jedna tako rekući senzacija albuma su osam dubova u drugom dijelu albuma, koji se po stilu i lucidnosti nadovezuju na Perryjeve najbolje uratke, a čak se i njegov ikonični glas povremeno probija između zadimljenih delaya i reverba. Pored ovakve kombinacije, Babilon nema šanse.