Reggae legenda Max Romeo u novim sudskim procesima tvrdi da Universal Music Group (UMG) i Polygram Publishing često nisu slali izvještaje o tantijemama, posebno jamajčanskim reggae umjetnicima, od kojih su mnogi tamnopute boje kože.

Ova tvrdnja je među nekoliko novih optužbi iznesenih u predloženoj drugoj izmijenjenoj tužbi podnesenoj na Vrhovnom sudu u New Yorku sredinom srpnja zbog navodno neisplaćenih tantijema za dva albuma izdana u okviru produkcijskog ugovora s Island Recordsom, sada u vlasništvu UMG-a, i ugovora za tekstopisca s Island Musicom, sada u vlasništvu Polygrama—oba potpisana 1976. godine.

Island Records i Island Music osnovao je Chris Blackwell i navodno je prodao obje diskografske kuće za gotovo 300 milijuna američkih dolara 1989. godine.

Tužba optužuje UMG/Island za obrazac „prijevarnog prikrivanja,“ tvrdeći da je „praksa tuženika da ne šalju izvještaje o tantijemama izvođačima i autorima bila posebno raširena kada je riječ o reggae umjetnicima koji su bili tamnopute boje kože“ Tvrdi se da bi UMG više puta „izgubio trag“ adresama tih umjetnika kao izgovor za uskraćivanje izvještaja i plaćanja. „Točnije, praksa Island Recordsa bila je mijenjati adresu umjetnika u svojim zapisima u 'nepoznato' ili 'bez adrese', što u slučaju Romea jednostavno nije bilo istinito. Kada bi se to dogodilo, umjetnik više ne bi automatski primao daljnje izvještaje o tantijemama ili plaćanjima, a Island Records se nije dodatno trudio potvrditi adresu umjetnika ili ga pronaći.“

U tužbi se navodi da se Romeo od 1970-ih nije selio niti mijenjao adresu sve do nedavno.

Također se tvrdi da je UMG koristio taktike poput tvrdnji da ne mogu razumjeti jamajčanske naglaske putem telefonskih razgovora kako bi odvratili reggae umjetnike od ispitivanja o tantijemama. „Praksa zaposlenika Odjela za tantijeme bila je ili prekinuti telefonski poziv ili pružiti netočne informacije kako bi završili razgovor,“ dodaje se.

Još jedna zanimljiva optužba je da je Blackwellov Island Records platio Romeu samo 2500 jamajčanskih dolara, što je u to vrijeme bilo ekvivalentno 16 američkih dolara kao predujam. U izmijenjenoj tužbi, Romeo tvrdi da je zapravo imao pravo na predujmove u ukupnom iznosu od 22 500 američkih dolara — 50% od 15 000 dolara za prvi album "War Ina Babylon" (1976.) s producentom Leejem 'Scratch' Perryjem i 15.000 dolara za "Reconstruction" (1977.) — što Island Records navodno nikada nije platio.

Romeo je naveo da mu je UMG prvi put isplatio tantijeme u rujnu 2021. godine u iznosu od 113 085 američkih dolara. Međutim, prema njegovim riječima, ta isplata nije pravilno uzela u obzir brojne godine i višestruke kompilacije i izdanja koja su sadržavala njegov rad te je također uključivala odbitke za predujmove koji navodno nikada nisu bili isplaćeni.

Romeo je tvrdio da nije dobio „ni lipu od tantijema za izdavanje“ za pjesme na dva albuma, uključujući njegov najveći hit "Chase The Devil" koji su obrađivali artisti poput Jay-Z-ja, Kanye Westa i The Prodigyja te je korišten u soundtrackovima za razne filmove i videoigre kao što je Grand Theft Auto. Zanimljivo je da tvrdi kako je verzija ugovora za tekstopisca koju je primio izostavila ključne stranice koje definiraju strukturu tantijema u ugovoru.

U novoj izmijenjenoj tužbi, dodatno tvrdi da je Island Records promijenio ugovor nakon što je bio potpisan, uključujući dodavanje rukom pisanih bilješki koje su ga označile kao „zaposlenika za najam“,  a to je oznaka koja ga općenito ne bi kvalificirala za tantijeme.

Izmijenjena tužba ukazuje na više od deset godina nedostajućih izvještaja o tantijemama za snimke i 29 godina nedostajućih izvještaja o tantijemama za izdavanje koji su izostavljeni iz izvještaja dostavljenih prvi put 2021. godine. 

Tužba navodi da je „gospodin Romeo pitao UMG i/ili njihove prethodnike Island Records i Island Music zašto nije primio isplate tantijema prema ugovorima. Max Romeu su iz UMG-a i/ili njihovi prethodnici više puta i lažno rekli da nema pravo na tantijeme. Primjerice, 1976. godine, nazvao je Island Records s Jamajke, a Island Records mu je poručio da nema ugovor o tantijemama. Zimi 1978. godine Romeo je razgovarao s nekoliko zaposlenika Island Recordsa uključujući Thomasa Francisa Hayesa, tadašnjeg menadžera prodaje, generalnog menadžera i direktora Island Recordsa i Charlesa Comera, menadžera za odnose s javnošću Island Recordsa. Oni su odbili pružiti Romeu bilo kakve informacije o statusu njegovog ugovora ili neisplaćenim tantijemama.”

„Kasnije 1978. godine, gospodin Hayes je obećao isplatiti gospodinu Romeu 11.000 dolara, ali je Island Records prekršio to obećanje i nikada nije platio gospodinu Romeu“ nastavlja se u tužbi.

„1979. godine, Lister Hewan-Lowe iz Island Recordsa rekao je Romeu da nema ugovor koji mu omogućava tantijeme, već da su najveći albumi gospodina Romea bili u sklopu navedenog ugovora u kojem se Romea karakterizira kao zaposlenika za najam. To je bilo lažno.“

Osim kršenja dva ugovora, Romeo namjerava pokrenuti optužbe za prikrivanje, kršenje poštenog poslovanja i neispunjavanje obaveza plaćanja. Traži, među ostalim, najmanje 15 milijuna američkih dolara odštete i također nastoji da sud poništi ugovore čime bi postao pravni vlasnik dva albuma.

U studenom 2023. godine, dvije kompanije su zatražile odbacivanje slučaja, navodeći da tvrdnje o kršenju ugovora nadmašuju šestogodišnji rok zastare u New Yorku.  Romeovi odvjetnici sada tvrde da bi rok zastare trebao biti „suspendiran“ (ne primijenjen) jer je UMG namjerno ometao razumijevanje njegovih prava više od četiri desetljeća ne pružajući izvještaje o tantijemama.

Izvor: Dancehallmag.com