Ne može se nikad dovoljno naglasiti uloga i zasluga koju su u reggae imali - i još imaju - bubnjar Sly Dunbar i basist Robbie Shakespeare, poznati kao riddim twins. Gotovo bez stanke ili naznake zamora od sedamdesetih pa naovamo su ova dvojica aktivni. Bilo kao u suradnji s drugim ili pod vlastitim imenom i Taxi labelom, lista izdanja na kojima su sudjelovali ova dvojica je duža i od popisa budalaština, koje je Donald Trump izvalio u posljednjih godinu dana. Pri tome su nekako uvijek imali sreće raditi s najboljim producentima i majstorima duba - od King Tubbyja, King Jammyja, Groucho Smyklea preko Mad Professora pa sve do jednog od najboljih producenata današnjice Jesse Kinga AKA Dubmatix. Ali prevarili ste se ako ste mislili da je ovo još jedan tipični Sly & Robbie album - u ovom slučaju Dubmatix ima glavnu riječ i album "Overdubbed" nosi ponajviše njegov rukopis. Ovaj kanadski producent i multiinstrumentalist je od Sly i Robbieja na raspolaganje dobio originalne materijale, koje je ovaj potom mjesecima prerađivao sve dok na koncu nije izašlo nešto što je više od klasičnog dub albuma. Iako osnovu ovih jedanaest plus šest bonus traka čine razni Sly & Robbie beatovi, Dubmatix je pomoću dodatnih instrumentalnih dionica, perkusija i efekata te pjevača poput Jay Spaker (John Brown's Body), Prince Alla, Screechy Dan i Trèson, izobličio početne materijale do neprepoznatljivosti i od njih napravio nešto sasvim novo. Otprilike kao i spomenuti Groucho Smykle s albumom "The Dub Factor" grupe Black Uhuru u kojoj su Sly i Robbie svojevremeno činili ritam sekciju. Repetitivne udaraljke i razne druge afro-perkusije klepeću i šušte neumorno u pozadini dok basevi gruvaju svom snagom. Dubmatix vandalski miješa i rastvara dionice. Njegov stil je ovdje drzak, sveobuhvatan i nekonvencionalan. Odlazi on ovdje u nove pokuse, koji još uvijek skroz naskroz zvuče na dub i reggae, ali se u istom doimaju posve suvremeno i ničemu drugome slično. U "Great Wall" tjera zarazni funky beat oštre gitare, a u "Great Escape" se uz hipnotični trip hop/downbeat redaju akustična gitara, te prostrani i skliski synthovi. U "Dirty Flirty" kreira Dubmatix kričave zvučne vrtloge, koji usklične plemenske perkusije guraju uz debele baseve u prvi plan - gotovo kao onomad Lee Scratch Perry u Black Arku. Dok u "Smoothie" dominiraju raskošni puhači i autentični vokalni stil reggae veterana Prince Alla, a u "Ruff House" bubnjevi odjekuju kao u King Tubbyjevim miksevima od The Revolutionaries i The Aggrovators, čiji članovi su također bili Sly i Robbie u sedamdesetima. Upravo se na ovim primjerima pokazuje koliki stilski raspon ova dvojica imaju u svojem repertoaru. Ali i koliko je Dubmatix široko postavio koncept albuma, koji ide daleko izvan reggae i dub barijera, oslikavajući i citirajući na neki način čitavu golemu (i raznovrsnu) diskografiju ovog slavnog ritam dvojca. Čak i kad bi sutra Sly & Robbie odlučili prestati s glazbenom karijerom, ovaj bi album komotno mogao figurirati kao završna kruna njihovog stvaralaštva.