Grammyjem nagrađeni album "Anthem" iz 1984. godine je bio najveći doseg grupe Black Uhuru, a ista ta ekipa producenata - poimenice Paul 'Groucho' Smykle i Steven Stanley - koja je radila na tome albumu, stoji i iza ovog "One Fine Dub". Riječ je o dub verziji albuma "One Fine Day" bivšeg pjevača grupe Aswad, Brinsley Fordea, koji ima tek da bude objavljen u skorije vrijeme. Da, radi se neobičnom potezu, budući da se obično čitava stvar odvija obrnuto - prvo vokalni, a onda dub album, ali svakako da nije prvi put, kako vjeruje glava izdvačake kuće Tabou 1 i producent Guillaume Bougard. Nešto slično je već uradio Tom Chasteen iz Dub Cluba s albumom "Dub Them With Reality" prije izlaska vokalnog "Cultural Ambasador" Tippa Leea. No, to je zapravo i nebitno. Ono što je zaista bitno je da na ovom albumu imamo ekstravagantni miks spomenutog Groucho Smyklea, koji pored za rečeni album "Anthem", potpisuje mikseve za neke od ponajboljih dub albuma ikad, kao što su "The Dub Factor" i "Dub Experience", te noviji "Dubrising". Pored toga, radio je na albumima Half Pinta i Gregory Isaacsa (album "Night Nurse") u osamdesetima. Pa ipak, vjerojatno nema boljeg lika za mikserskim pultom, a da je radio na manje izdanja kao Groucho Smykle. Stoga je svako izdanje u kojem je on imao umiješane prste jedna prava mala senzacija. Pa tako i u ovom slučaju. Naime, kako je netko jednom ustanovio, nitko ne koristi zvučne efekte u jamajkanskoj glazbi poput njega, a tome se još može dodati da nitko ne miksa kao on. Groucho praktički masakrira skladbe, kasapi ih na dijelove te ih potom protjeruje kroz dub drobilicu da bi na drugom kraju izašli u potpuno novom sastavu, koji nerijetko ima sasvim malo toga zajedničkog s početnim skladbama; miks u svojem najradikalnijem svojstvu. Na ruku mu je u ovom slučaju pošlo i to što konačni miks vokalnog albuma, kojeg će tek odraditi na Jamajci spomenuti Steven Stanley, uopće nije gotov i Groucho je imao odriješene ruke i nije bio ograničen na neke već zadane sheme. "One Fine Day" će tako vjerojatno zvučati puno drukčije od "One Fine Dub", ali ono što će sasvim sigurno oba imati zajedničko su ikonični vokal Brinsley Fordea, puno masivnih riddima ritam dvojca Sly i Robbiea, koji u "I See Dub" podsjećaju na Roots Radicse i njihovog preminulog bubnjara Style Scotta, te puno finih harmonija gitare, melodike i klavijature, pa čak violončela i usne harmonike ("Giddeon Dub"). Iako "One Fine Dub" neće dobiti nikakvog Grammyja, na isti način je - zahvaljujući Groucho Smykleu - dalekovidan, svjež i ekstravagantan u miksu kao i "Anthem" u ono vrijeme.
Kako smotati jedan fin dub
Grammyjem nagrađeni album "Anthem" iz 1984. godine je bio najveći doseg grupe Black Uhuru, a ista ta ekipa producenata - poimenice Paul 'Groucho' Smykle i Steven Stanley - koja je radila na tome albumu, stoji i iza ovog "One Fine Dub". Riječ je o dub verziji albuma "One Fine Day" bivšeg pjevača grupe Aswad, Brinsley Fordea, koji ima tek da bude objavljen u skorije vrijeme. Da, radi se neobičnom potezu, budući da se obično čitava stvar odvija obrnuto - prvo vokalni, a onda dub album, ali svakako da nije prvi put, kako vjeruje glava izdvačake kuće Tabou 1 i producent Guillaume Bougard. Nešto slično je već uradio Tom Chasteen iz Dub Cluba s albumom "Dub Them With Reality" prije izlaska vokalnog "Cultural Ambasador" Tippa Leea. No, to je zapravo i nebitno. Ono što je zaista bitno je da na ovom albumu imamo ekstravagantni miks spomenutog Groucho Smyklea, koji pored za rečeni album "Anthem", potpisuje mikseve za neke od ponajboljih dub albuma ikad, kao što su "The Dub Factor" i "Dub Experience", te noviji "Dubrising". Pored toga, radio je na albumima Half Pinta i Gregory Isaacsa (album "Night Nurse") u osamdesetima. Pa ipak, vjerojatno nema boljeg lika za mikserskim pultom, a da je radio na manje izdanja kao Groucho Smykle. Stoga je svako izdanje u kojem je on imao umiješane prste jedna prava mala senzacija. Pa tako i u ovom slučaju. Naime, kako je netko jednom ustanovio, nitko ne koristi zvučne efekte u jamajkanskoj glazbi poput njega, a tome se još može dodati da nitko ne miksa kao on. Groucho praktički masakrira skladbe, kasapi ih na dijelove te ih potom protjeruje kroz dub drobilicu da bi na drugom kraju izašli u potpuno novom sastavu, koji nerijetko ima sasvim malo toga zajedničkog s početnim skladbama; miks u svojem najradikalnijem svojstvu. Na ruku mu je u ovom slučaju pošlo i to što konačni miks vokalnog albuma, kojeg će tek odraditi na Jamajci spomenuti Steven Stanley, uopće nije gotov i Groucho je imao odriješene ruke i nije bio ograničen na neke već zadane sheme. "One Fine Day" će tako vjerojatno zvučati puno drukčije od "One Fine Dub", ali ono što će sasvim sigurno oba imati zajedničko su ikonični vokal Brinsley Fordea, puno masivnih riddima ritam dvojca Sly i Robbiea, koji u "I See Dub" podsjećaju na Roots Radicse i njihovog preminulog bubnjara Style Scotta, te puno finih harmonija gitare, melodike i klavijature, pa čak violončela i usne harmonike ("Giddeon Dub"). Iako "One Fine Dub" neće dobiti nikakvog Grammyja, na isti način je - zahvaljujući Groucho Smykleu - dalekovidan, svjež i ekstravagantan u miksu kao i "Anthem" u ono vrijeme.