Dvosmislenost je upisana u njegovom portfelju. On nije poznat samo kao Pepsi Brown, već i kao Da Nubian Don Pon Micropohone. I nije on samo pola Egipćanin, pola Nubijac (staro ime za današnji Sudan), već se i vidi kao pola Nijemcem i pola Europljaninom - mješavina koja je svojevrsna noćna mora za sve desne puritance, koji Europu žele konzervirati onakvom kakva je bila prije dvije stotine godina. Ali vrijeme i globalna odvijanja nisu na njihovoj strani i Pepsi Brown zastupa stajalište, koje je - kako sam kaže - postkolonijalno. Od davne 1998. godine je aktivan u glazbi, iako mu početak diskografije datira tek od 2002. godine, a prvi dugosvirajući album ("I & I Care") mu je izašao prije pet godina. Njegova lirika je politički nastrojena s osvrtima na trenutnu situaciju u svijetu kao što je izbjeglička kriza, rasizam i eklatantna nejednakost. Ali daleko od toga da on želi izbrisati svu prošlost i priželjkuje clean start za sve. Prošlost je za njega itekako bitna. U "Shadows of the Past", jednoj od centralnih skladbi albuma, njeguje Brown sjećanje na svoje (daleko) podrijetlo, velike crnačke vođe ali i uspomenu na ropstvo, stoljeća patnje i segregacije. Pa ipak i bez obzira na sve, pokušava on polučiti i odaslati neku pozitivnu poruku. U skladbi "Free" kaže: 'I mix dancehall with the rastaman chants'; u "Plant my Garden" njegov se fokus sužava na veličinu ganja vrta u kojemu sanja o kraju prohibicije. Iako uglavnom obrađuje teške teme, trake su mu plesne i nabijene poletnom energijom. Album "Shadows" je na neki način jedan vrlo plesni politički obračun i kritička analiza prošlosti iz sadašnje perspektive. Od maskulinog rub a duba kao u uvodnoj "Vague Portfolios" u kojoj zalazi i u hip hop vode u tipičnom battle modusu s britkim tekstom o lažnim umjetnicima, do svježe zvučećeg dancehalla u "Nightrain to Amsterdam" i hip hop/r&b-a u "On You". Glazba za njega ovdje nije samodostatna, već ima da služi u svrhu jednog novog, utjecajima, epohama i zemljopisnim paralelama isprepletenog vremena u kojemu je kraj nečega ujedno početak novog. U dancehall trakama nastoji Brown pronaći i izvući neku novu ideju. Čak i lagani early reggae ritam s prozračnim puhačima u spomenutoj "Plant my Garden" se doima pospremljeno, estetično i aktualno. To što se pak naveo na uporabu otrcanog autotune efekta u "Zoological Park" pokazuje da se ipak još nije dovoljno odvojio od tipičnih općih mjesta i Pepsi Brown ne zvuči uvijek tako suvereno, kako bi možda želio.