Navod da je "Lee Scratch Perry at the controls" u dub žargonu je nešto slično kao "made in Germany" - znak da se radi o zagarantiranoj kvaliteti. Naročito ako se uz to napomene i "Black Ark", čuveni Perryev studio u kome je u sedamdesetim snimio svoje najbolje materijale. Pri tome je to u prošlosti tako često zloupotrijebljeno, da se ne može više povjerovati čak i kad je istina. Tako se na prvu i ovo novo izdanje s obećavajućim naslovom "Black Ark Classics in Dub", koje potpisuju Mad Professor i Lee Perry, prima s dobrom dozom skepticizma. Naime, imate hrpu nekih dubioznih izdanja koja se pripisuju Perryu - da je tu upravo on "na kontrolama" - da bi se kasnije ispostavilo da on za njih nikada nije ni čuo, a kamoli producirao, kompilirao ili miksao.

Zapravo ne bi bilo uopće za povjerovati ni sada s ovim izdanjem, da nije opće poznato da su ova dvojica već dugogodišnji suradnici. Kao rijetko tko drugi, Mad Professor umije s Perryem, kuži ga nekako te uspijeva njegovu kreativnu smušenost kanalizirati u nekom "normalnom" smjeru. Tim više što je izdavačka kuća ovaj put Ariwa, koja uživa određeni prestiž i nikad se ne bi upustila u neku plagijatsku pustolovinu. Nadalje, povodom ovoga, Mad Professor je ponovno oživio studijski bend The Robotiks, koji su ponajviše u osamdesetim za njega radili, a čiji članovi su izvrsni instrumentalisti poput Black Steela i Horsemana.

Sve to vodi do zaključka da je ovo "real deal" i da ono što stoji na omotnici je uistinu prava stvar. The Robotiks su ovdje ponovno odsvirali neke zaista klasične i besmrtne riddime i melodije s Perryevih kultnih Black Ark albuma kao što su "Super Ape" ("Zion Blood Dub") ili "Roast Fish Collie Weed & Corn Bread" ("Cornbread Dub"), ali u poznatom Ariwa/Mad Professor stilu - što znači naglasak je na bržim ritmovima, protkanim tribalnim perkusijama te pomalo limeni i mašinski zvuk Ariwa studija.

Inače je prava kontradiktornost da su se ova dvojica - Lee Perry i Mad Professor - uopće udružili. Naime, dok jedan stoji za sve ono što je mistično, spiritualno i iskonsko u dubu, drugi je poznat po svojem plesnom, energičnom, a često nažalost i plitkom stilu. I jedino što obojica imaju zajedničko je zapravo njihova lucidnost u miksu i inovativni pristup. To se oslikava i u ovih ukupno četrnaest traka, koje u puno većem omjeru nose Professorov rukopis već Perryev. Stoga ne treba tražiti, niti se mogu naći ovdje sve one odlike koje su krasile originalne materijale. Zvuk nema tu toplu i zadimljenu atmosferu, niti aranžmani imaju tu istu epsku težinu. I da se kojim slučajem ovdje ne nalaze Perryeve notorne vokalne recitacije - doduše u nekom podnošljivom okviru - i da se ne radi o obradama klasičnih Perryevih materijala, čovjek bi pomislio da je ovo još jedan tipični Ariwa/Mad Professor album.

Ono što "Black Ark Classics in Dub" ipak čini izvanrednim je pustolovan i divlji miks, koji iako više vuče na Mad Professora, tu i tamo se ipak očituje Lee Perry, a neočekivani obrati i svakojaka iznenađenja se redaju kao na bandu. Naročito u trakama "True Meaning of Dub" i "Zion Blood Dub" - obje s po dva dijela - se nazire duh Black Ark studija, i koje dokazuju da Lee Perry ovdje nije samo stajao po strani i posudio svoje ime u potpisu. "Black Ark Classics in Dub" zaista dobrim dijelom ispunjava ono što mu stoji u naslovu, s čime je zapravo već sve rečeno.