Početne postavke su standardne. Tu je prije dvije godine izašli album "Kings and Queens", koji je sada dobio svoju dub verziju. Uobičajena praksa u reggae kanonu, reklo bi se, ali tu stvar postaje kompliciranija. Riječ je o izdanju jednog američkog benda, koji nisu baš nešto poznati po tome da imaju običaj svoje albume podvrgavati dub tretmanu. A ni njihove kolege iz drugih zemalja nažalost u zadnje vrijeme sve rijeđe posežu za dub alatkom, kada je u pitanju dubovanje kompletnih albuma. No John Brown's Body su otišli još jedan korak dalje i nisu angažirali kao obično samo jednog, već odmah nekolicinu producenata i dub majstora!

Ali ni ova grupa, koja je se nazvala po jednom poznatom liku iz građanskog rata između sjevera i juga, to jest skladbi o njemu, nisu bilo koji američki reggae bend, već stari veterani koji su još od devedesetih prisutni na sceni - onda dok su se grupe takve vrste u S.A.D.-u mogle nabrojati na prstima jedne ruke, udešene motornom pilom. Stoga ne čudi da je njihov rečeni, deseti po redu album "Kings and Queens" svojevremeno kotirao na vrhu Billboardove reggae ljestvice, kao i u Rolling Stoneovom top deset popisu indie izdanja godine. Stil ove bostonske grupe je oduvijek imao snažnu avangardnu crtu, miješajući u svoj zvuk uplive hip hopa, funka, pa čak i elektronske elemente i dubstep.

'Future Roots Music' nazivaju oni sami taj amalgam različitih utjecaja, a s dubom su već imali dodira u 2012. godini objavljenom albumom "JBB in Dub". Producent je tada bio Craig Welsh AKA Dubfader iz 10 Ft. Ganja Plant, koji i ovdje potpisuje tri trake - i time je najviše zastupljen na ovom novom albumu. Pored toga, ime s najvećim pedigreom koje je ovdje sudjelovalo, je ono od Dennisa Bovella, kultnog britanskog dub majstora poznatog i kao Blackbeard. U "Gallows Pole Dub" on na nas šalje goleme valove duhača, nošene dinamični ritmom i odjekujućim gitarama.

Ali i ostatak ekipe predstavlja trenutnu svjetsku klasu. Prvo treba spomenuti naravno Dubmatixa, čije delay/reverb ekstravagancije u "Sound and Fury Dub" i "Fracture Dub" dovode do pomućujuće ekstaze. I Ticklah, koji u "Land of Planty Dub" rasplamsava svu moć basa i vokala Eliota Martina. Lord Echo iz The Black Seeds u "My Guiding Dub" slijedi sličnu praksu. Michael G. iz Easy Star All-Stars se u "Sweet Undertow Dub" okrenuo više harmoničnim stranama. A tu je i Bovellov zemljak Yesking, koji je isporučio izvanrednu verziju u "Pulsing Dub", bacivši u isti koš klasične dub postulate, te elemente electronice, rocka i natruhe dubstepa.

U posljednjoj "Paint the Sky Dub", bivši član benda Nate Silas Richardson iznad naših glava šalje helikopter da preleti. No, jednu od najčudnijih i najluđih verzija od ovih ukupno dvanaest traka, potpisuje s "Give Up The Ghost Dub" Double Tiger iz brooklynskih Tour de Force. Nikako se to drukčije ne može opisati nego kao pravcati dub overkill - pustolovan, raskomadan po principu kreativnog kaosa i prepun neočekivanih prevrata. A ovaj bi se opis ujedno mogao prenijeti i na čitav album, koji unatoč brojnim akterima zvuči kao jedna cjelina vrhunskog suvremenog duba.