Prema aktualnim podacima UN-a, trenutno je na svijetu preko pedeset milijuna izbjeglica. Više nego ikad nakon Drugog svjetskog rata! Uzrok tome su sve brojnija žarišta u zemljama, posprdno nazivanim "u razvoju". Razlozi su mnogi: od ratnih dešavanja, preko religijskih i rasnih progona do ekonomskih razloga. Ovo zadnje se može prenijeti i na one, čije zemlje nisu pogođene ratnim razaranjima i pogromima, ali koji u svojoj matičnoj državi više ne vide mogućnost opstanka, tako je se samo iz Hrvatske u zadnjih nekoliko godina iselilo po nekim navodima preko tristo tisuća, pretežno mladih ljudi u potrazi za boljom budućnošću.

Tome se pridružuju tisuće afričkih izbjeglica, koje mjesečno preko Mediterana pokušavaju kročiti na europsko tlo - kao što možemo vidjeti iz vijesti, često s tragičnim posljedicama. Pri tome su bogati europski zapad i sjever jedne od glavnih destinacija, a Francuska kao takva ima dugu povijest imigracija, počevši od kolonijalnih vremena pa naovamo. Danas je to jedno, uvjetno rečeno, multikulturno društvo, nastalo manje vlastitom voljom a više povijesnim preslagivanjima i geopolitičkim odrednicama.

Kao god bilo, Francuska, u poređenju s ostalim europskim zemljama izuzev Britanije, jeste najraznolikije društvo. Međutim, ono se u svom pravom obliku manifestira tek u siromašnim predgrađima i getoiziranim gradskim četvrtima, što neminovno dovodi do stalnih trzavica, a koje ponekad mogu poprimiti i odlike pravog građanskog rata. U svijetlu takve pozadine, skladba "Better Run" ove francuske "dub inkorporacije", koja je i sama slika i prilika francuskog multi-kulti društva, pokazuje svoje pravo značenje.

Ona senzibilizira tu izbjegličku problematiku, postavljajući pred nas motive i žudnje izbjeglice u prvom licu. Riječ je o napuštanju svoje "rodne grude", te potrazi boljeg života, koja je obilježena neizvjesnošću, odricanjem ali i nepokolebljivom vjerom u neko bolje sutra. Rečena skladba je se izvorno nalazila na (za sada) posljednjem albuma Dub Inc-a "Paradise" iz 2013. godine, a na njenom istoimenom riddimu je izgrađeno ovo novo izdanje.

Slijedeći praksu takozvanih one riddim-kompilacija, gdje se na istoj muzičkoj podlozi izmjenjuju razni artisti, ovdje nastupa devet, nekih manje a nekih više poznatih imena. Ky-Mani Marley, Morgan Heritage i Exco Levi tu svakako predvode popis, ali ni Richie Spice, New Kingston i Skarra Mucci nisu daleko po popularnosti. Dočim i Torch, VC, Raphael, Teacha Dee i Don Tippa nisu nikakva nepoznanica. Sam Better Run riddim, po svojoj ležernoj konstelaciji, nudi dosta prostora za razne interpretacije, a što je vjerojatno jedan od razloga zašto je baš on odabran. Dub Inc. su na njemu isporučili jednu od najupečatljivijih brojeva sa spomenutog albuma, ne samo radi vrlo aktualne tematike, već što su tu preradili i gipke vokalne utjecaje francuske šansone u kontrastnoj kombinaciji pomoćnog i grubog ragga vokala.

U ostalih devet brojeva su iscrpljene otprilike sve moguće varijacije na ovom riddimu. Exco Levi nježno šapta o solidarnosti, Ky-Mani Marley o nepromjenjivoj ljubavi, a nepravda doslovno plače u lice Raphaelu. Problemu kako učiniti jednu one riddim-kompilaciju slušljivom u cjelini, Dub Inc su doskočili s pravim odabirom gostiju, koji u svojim interpretacijama demonstriraju različite vokalne i tematske varijacije. Činjenica da su za ovaj projekt uspjeli okupiti ovako prestižna imena govori o ugledu Dub Inc-a, ali i kakvoći polaznog materijala.