Završen je jubilarni deseti po redu Overjam Reggae Festival, kako nam je bilo prva tri dana ste mogli čitati u prošlim prilozima, a na redu je da se još osvrnemo na zadnja dva u kojima su kiša i oluja malo poremetili planove, no sve osim nekih programa na plaži se ipak uspjelo održati. Četvrti dan nas je pogodila poprilično jaka oluja usred dana, pa je soundsystem na neko vrijeme bio ugašen, ali srećom smirilo se oko 17h kada je i prvi bend trebao početi na glavnoj pozornici.

Slovenski bend Raggalution je otvorio dan, ali nažalost njihov koncert su obilježili poprilično veliki tehnički problemi sa zvukom, vjerojatno uzrokovani već spomenutom olujom. Zvuk se konstantno gubio prema van i u jednom trenutku su i prekinuli koncert, nakon desetak minuta nastavili, no problemi su se i dalje dešavali, tako da nažalost ovoga puta Raggalution nismo mogli u miru poslušati, ali bez obzira na probleme dečki su svoju svirku odradili na profesionalnoj razini. Nakon njih, po principu kao i prošlih dana, dub poslastica Dolomite Rockers kojeg čine Paolo Baldini i Dan-I (Imperial Sound). U ovoj kombinaciji Paolo svira bas gitaru, a Dan-I upravlja efektima i MC-a i mogu reći da su odradili odličan nastup, ali i da mi je osobno pomalo čudno slušati dub nastupe s velike pozornice i 'p.a.' razglasa, te da bi ih puno radije volio doživjeti na pravom dub soundsystemu, no publike se skupilo dosta, kiša je bila stala, problemi s razglasom su se riješili i rasplesanih ljudi nije falilo. Nakon njihovog nastupa, red je došao za prvo ime sa plakata, a to je naravno Alborosie u pratnji svog riddim benda s kojima nastupa The Shengen Clan. Sam bend broji deset članova, pa ih je tako sve skupa jedanaest na bini i stvarno im se neda naći zamjerka, čvrsta i uigrana svirka gdje se osjeti da imaju stotine nastupa iza sebe, odlična limena sekcija, vrhunski prateći vokali koji imaju i svoje solo trenutke, i sam Puppa Albo sa svojim prepoznatljivim hrapavim raggamuffin vokalom maestralno vodi cijeli nastup. U rijetko kojem trenutku bend staje, pjesme se samo slažu jedna na drugu i dobili smo presjek već poprilično starih njegovih hitova, poput "Kingston Town" odsviran za bis i "Herbalist" kojeg su odsvirali u ska verziji i rasplesali sve prisutne, novijih izdanja kao "Strolling" gdje mu se prateći vokal pridružio umjesto Protojea, a i nešto svježih pjesama koje nisam prepoznavao. Očekivano, velika gužva se stvorila za njegov nastup, vrijeme je ostalo suho i definitivno je opravdao zašto je prvo ime plakata, teško bi bilo izdvojit 'najbolji' nastup ove godine, ali ovaj svakako spada u jedan od njih. Po originalnom planu iduća je trebala nastupiti Sista Nancy ft. Legal Shot, no nažalost je otkazala svoj nastup o čemu su obavijestili još prvi dan, a uskočila je, također vrhunski ženski vokal u dub svijetu, škotkinja indijskog porijekla Soom T u pratnji starog prijatelja ovog festivala, DJ-a i producenta Flecka. Zbog najavljene kiše, njen nastup se održao na 'Jammin' stageu koji je definitivno bio premali za sve zainteresirane, a u isto vrijeme je na soundsystemu bio nastup od Wicked and Bonny b2b Muxima koji su dostavili kombinaciju duba i hip-hop/trap zvuka. Za to vrijeme na glavnoj pozornici se pripremao još jedan headliner, vlasnici poznate nagrade Grammy, jamajčanski Morgan Heritage. Nastup je pomaknut za sat vremena ranije da se proba izbjeći kiša, no nije pomoglo, pa je tako bilo popraćeno kišom, ali možda desetak minuta je trajao pljusak, dok je ostatak vremena lagano padalo tako da se moglo uživati u nastupu ovih legendi i publike nije falilo. Otvorili su sa "Strictly Roots" s istoimenog nagrađenog albuma i većinom je bilo u roots reggae stilu u kombinaciji sa modernim zvukovima kao na pjesmi "Light It Up". Sve što mogu reći je da bend zvuči predivno i da su također jedan od onih razloga zašto dolazimo na Overjam, originalni zvuk Jamajke. Oko ponoći se ugasio glavni stage i tulum se nastavio u zgradi na dva noćna stagea gdje je na 'Jamminu' nastavio Fleck u jungle notama, domaćini Jahmessenjah su također napravili pravi tulum, a kao i svaku noć tu je i 'Dancehall' stage za sve željne mrdanja bokova u tom ritmu.

Zadnji dan festivala nas je također probudila kiša, ali srećom je već oko podneva stala i do kraja dana je ostalo suho, pa se u popodnevnim satima moglo i uživati na plaži. Soundsystem su upalili domaćini u udruženim snagama Freedom Fightersa i Jamcoasta s laganijim notama, a nakon njih oko 15h smo se i mi kao Road Trippers spontano pridružili na trosatni 'back to back' s rezidentom Warrior Charge Soundom. Najmlađi predstavnik Warrior Charge kolektiva Elia u pratnji D-Vibea i mi smo tako isporučili dozu dubova za zadnji dan u odličnoj familijarnoj atmosferi, a nakon nas kontrole je preuzeo jedini službeni predstavnik hrvatske dub scene Munchies sa svojom selekcijom. Večernje sate dubom su ispunili engleski predstavnici Kings Hi-Fi i najjače ime ovog stagea ove godine, nama isto već dobro poznati Vibronics koji uvijek dostavlja čistu kvalitetu većinom vlastite dub produkcije. Za zatvaranje soundsystema pobrinuo se rezident i napravio dub tulum za kraj koji je potrajao skoro do 1 ujutro.

Zbog vlastitog nastupa nismo stigli uloviti otvaranje glavne pozornice, pa smo propustili G-Rasa i Delimana, a na trenutak smo ulovili bend nakon, slovenski bend koji već jako dugo postoji Siti Hlapci predvođen Tadimanom i tamo je vladala odlična atmosfera i osjeti se da ih domaća publika već jako dobro poznaje. Iza njih moram reći da sam ostao jako pozitivno iznenađen nastupom talijanskog MC-a Forelocka u pratnji samo tročlanog benda koji zvuči nevjerojatno dobro. Odličan vokal, odličan nastup i bend zvuči nimalo prazno, s obzirom da reggae bendovi većinom broje puno više članova. Zadnja poslastica festivala, meni osobno možda i najdraži nastup ove godine, lirička mašina Hempress Sativa u pratnji svog benda. Žena stvarno ima predivan vokal, a bendu se ne može naći ni najmanja zamjerka. Velika gužva i prekrasne vibracije, osjeti se da je stigla iz dub/soundsystem kulture i nemam puno riječi da opišem ovaj nastup osim stvarno predivno, preporuka svakom ljubitelju reggaea. U zadnji čas otkazao je još jedan headliner koji je trebao nastupiti zadnji, popularni amerikanac Collie Buddz, pa su se na brzinu snašli i za kraj napravili pravi familijski 'jam session' na glavnoj pozornici. Možda smo ostali bez nastupa  jednog od headlinera, ali smo zauzvrat dobili jedinstveni i spontani nastup na brzinu složenog 'kućnog benda' s čime je završen program 'Maver' pozornice. Za after su tu već znani 'Jammin' i 'Dancehall', a zadnju noć je vladao pravi pozitivni kaos na oba stagea, teško je bilo uopće skužiti tko nastupa, MC-i su se stalno izmjenjivali, kao i selektori i atmosfera je stvarno bila luda kako i priliči zadnjem tulumu nakon pet dana festivala.

Iako je poprilično skup i komercijalan, ovaj festival stvarno nudi i obilje kvalitete, prave zvukove Jamajke i jedino je takvo okupljanje u našoj regiji, a i u usporedbi s nekim njemačkim ili španjolskim reggae festivalima zapravo i nije najskuplji. U kombinaciji s čarobnom lokacijom gdje se održava stvarno je mjesto za svakog ljubitelja pravog reggae zvuka i predivne prirode. Mogu reći, a i po onom što sam čuo od drugih, da je ovo bila najbolja i najveća edicija do sada, kako i dolikuje za obilježiti deset godina festivala i nadamo se da će festival kvalitetom i ponudom nastaviti u tom smjeru. Hvala 'Overjam' familiji za još jedno divno reggae iskustvo i vidimo se na Soči nadam se i iduće godine.

Foto: Luka Sertić