Sada kad su se svi dojmovi slegli, ljeto skoro završilo, vrijeme da se u mislima vratimo na predivnu plažu u Barbarigi i podsjetimo se magije koja se desila u pet dana Escape the City Festivala. Puno više je to od jednog običnog glazbenog festivala, a i nakon svih nedaća koje su zadesile organizaciju proteklih godina, ovo okupljanje šarenih i veselih ljudi je samo dokazalo onu staru izreku, što te ne ubije, ojača te. Osim vrhunskih soundsystema i zavidnog line upa za jedan mali dub festival u Hrvatskoj, ovo mjesto otvara prostor za sve druge kreativce i stavlja naglasak na ekologiju i umjetnost općenito. Kroz pet dana posjetitelji su mogli uživati i sudjelovati u mnoštvo različitih radionica, predavanja, raznih performansa, a od ove godine je tu i program za najmlađe posjetitelje 'Escape the Parents'. Kada bi ih išao sve nabrojati, ispisao bi cijelu jednu stranicu, ali bilo je tu od raznih yogi, slacklinea, plesa na svili, izrade eko sapuna pa sve do ronjenja s bocom, ludih vatrenih performansa, raznih akrobacija i još mnoštvo toga. Stvarno ne znam da postoji osoba koja ne bi našla nešto za sebe na ovom festivalu, a kao što sam i rekao, glupo mi je uopće reći festival, već bi više rekao obiteljsko okupljanje i ta obitelj iz godine u godinu postaje sve veća i snažnija što je i logično s obzirom na uloženu ljubav i trud za ovaj događaj.

Što se tiče glazbenog djela, za početak moram reći da jednostavno nije bilo loše odsviranog seta, da je svaki nastup došao do koga je trebao i da je količina međusobne podrške između publike i izvođača, a i između samih izvođača nevjerojatna. Prvi dan je otvorio sada već i rezident stagea na plaži, naš poznati dub pirat Sandokan Hi-Fi koji se jednostavno savršeno uklapa u ovu cijelu priču, muzika od Jamajke do Bosne, njegova selekcija svaki dan pogađa točno ono što treba za vrhunsko uživanje na plaži tijekom dana. Tijekom dana su se izmijenili Herbal Queen i Chris Re-Ignition s odličnim setovima za dnevno uživanje, a večer na plaži su zatvorili Low Frequency s malo tvrđom dub selekcijom za odličan uvod u sve što nas je čekalo narednih dana. Za laku noć poslušali smo M.Art Digeridoo s pomalo psihodeličnim dub setom popraćen s ovim australskim instrumentom što je super došlo za miran kraj večeri, trebalo je čuvat energiju jer se sljedećih četiri dana plesalo do jutarnjih sati.

Kroz cijeli drugi dan snage su odmjerili, u teškoj rotaciji, rezident Sandokan Hi-Fi, novopečeni sound iz Koprivnice Nettle soundsystem i baraba iz Zagreba Barabadub soundsystem s najstarijim ručno rađenim bas kutijama u hrvata koje skoro 15 godina poslije i dalje rade kao nove. Prava obiteljska atmosfera kroz cijeli dan, meni i prvi put prilika da čujem Nettle kako radi i mogu reći da stvarno odlično zvuči, a u tim razlikama između soundsystema za mene nema boljih i lošijih, već samo različitih i svaki je možda primjereniji za onaj stil koji vlasnik najviše voli, logično. Nakon cijelog dana rotacije, oko 20h se upalila glavna soundsystem arena koja je ove godine ugostila njemački Jah Chalice soundsystem, a naravno tu je bio i rezident Munchies soundsystem. Arenu je otvorila stara garda hrvatskog duba, Bass Matters, pa zatim High Grade Commanda i dobro nas zdrmali s opakim selekcijama odmah za početak. Iza njih je bilo vrijeme da čujemo kako zvuči Jah Chalice soundsystem pod kontrolama svjetskih, a naših Dr. Obija i Anje G. Dobili smo priliku tako čuti bas kutije koje ne postoje kod nas, iako su manje od standardnih kutija koje duberi prave, ne zvuče nimalo manje. Robi i Anja su ga vrhunski provozali uz puno vlastitih produkcija s potpisom Amplifyah Music labela i atmosfera na plesnom podiju je kao i svaku noć bila uzavrela. Nakon njih bilo je vrijeme za prvog stranog gosta, legendu dub scene, čovjeka koji je na sceni još od 80-ih godina i koji je odvrtio nezaboravni set na ovom festivalu godine kada se dogodila ogromna oluja, a to je naravno Gussie P. Preuzeo je tako kontrole i nastavio do samog jutra sa svojom selekcijom dubova i za taj set stvarno nemam puno riječi, tko je bio, osjetio je tu ljubav između Escapea i ovog čovjeka.

Treći dan, Barabadub se spakirao, Nettle se postavio za večernje sate kada je bio red za otvaranje Fever stagea, a cijeli dan za uživanje na plaži tu je naravno bio Sandokan Hi-Fi gdje su se svakih sat i pol izmjenjivali selektori i kao što sam rekao na početku svaki set je sjeo baš kako treba i ljudi ispred sounda se uvijek našlo čak i po najvećoj vrućini, no većina je ipak uživala u glazbi uz more. Glavnu arenu otvorio je Haris Pilton sa svojim roots reggae produkcijama i radi odličan uvod u večer, a nakon njega kontrole preuzimaju cure koje su također dugogodišnji prijatelji ovog festivala, ravno iz Berlina Roots Daughters i nastavljaju u roots tonovima s odličnom selekcijom. Iza njih došao je red na 'glavne' aktere ovogodišnjeg izdanja, Sista Habesha u pratnji vokalistice Saralene preuzimaju kontrolni toranj i narednih skoro dva sata se ispunilo dub delikatesama iz Habeshine kolekcije, puno zaustavljanja traka, što znači i puno različitih verzija istih traka koje se ne mogu baš svugdje čuti. Bio je to pravi uvod za jednu od najvećih legenda cijele ove kulture, a to je Aba Shanti I koji je oko dva ujutro preuzeo kontrole nad Munchies soundsystemom i pokazao zašto je tolika veličina u dub svijetu. Meni ga je osobno toliki gušt gledati kako radi to što radi jer čovjek stvarno zna što radi, sam upravlja svime, odličan je vokal, a kolekciju dubova koje ima ne moram ni spominjati. Iako znam da većina naše publike voli ipak malo tvrđi stil duba, mislim da su i oni s najtvrđim ukusom uživali u njegovom nastupu jer energiji koju pruža jednostavno se jako teško oduprijeti. Korona ga je odgodila prije dvije godine, ali evo vrijeme je došlo da nam Aba servira dozu originalnog UK duba i mislim da su svi ljubitelji istog uživali maksimalno. Nakon Abe jutro se dočekalo uz Lasma u pratnji rezident MC-a Damiana Propheta i tu su ovi najtvrđi došli na svoje. Bivši član Boce soundsystema je predstavio dosta svoje originalne produkcije i napravio tulum o kojem se bome pričalo danima poslije. U isto vrijeme radio je i Fever stage koji je ponudio nešto drukčije stilove glazbe za one željne drum'n'bassa, dubstepa, funka i sličnih žanrova, a kako je bilo tamo tu noć osobno ne znam jer sam ju proveo na dubu, ali znam da se među ljubiteljima tih žanrova pričalo o odličnom nastupu Arboretum kolektiva i 207 koji ima neku ludu verziju klasika "No good" od Prodigya.

Subota nam je donijela još vrućine i naravno mnoštvo sadržaja i glazbe koja kao svaki dan kreće na plaži već oko 11 sati.Prvi na redu su bili već dugogodišnji prijatelji festivala, Austrijanci Alpine Roots Massive sa svojom roots selekcijom za dobro jutro, zatim Busy Baldhead kojeg se moglo čuti noć prije kako MC-a s Gussiem, a za dan je pripremio laganu dub selekciju. Nakon njega je kontrole preuzela Mirna u pratnji partnerice u zločinu Aklee Neon, koje skupa čine Sista Salute i počastile nas odličnim setom za popodnevne sate. Rattle Tone Discotheque je zatim preuzeo i rasplesao plažu, a za zatvaranje subotnjeg dana na plaži pobrinuo se Slavonija Vibes Syndicate i proslavio deset godina postojanja. Kada se Beach stage zatvara, pretvara se u Fever stage, a subotnju večer otvorila je nova mlada selektorica Sista Miyagi i donijela dašak osvježenja na ovoj sceni sa selekcijom modernog funka pa do disco housea. Dva DJ-a su otkazala tu noć, pa su ostalih tri dobili nešto više vremena za svoje selekcije, a Miyagi je napravila savršen uvod u subotnju večer što je publika koja se našla ispred jako dobro prepoznala i neka samo tako nastavi jer mislim da takav stil glazbe, koji je jako plesan, fali na našim prostorima. U isto vrijeme glavnu binu su otvorili vlasnici gostujućeg soundsystema Jah Chalice s laganom selekcijom za uvod u večer, a istu su i zatvorili sa nešto tvrđom selekcijom za ranojutarnje sate. Nakon njihovog otvaranja stigli su miljenici naše publike Kali Fat Dub koje sam slušao i tjedan prije na Seasplashu, pa ono što mogu zaključiti je da njihov nastup sada već više priliči za koncept pozornice nego za dub koncept gdje su za pultom koji gleda na zvučnike jer je većina publike bila okrenuto prema njima, za razliku od većine ostalih nastupa, a kako i nebi s obzirom na to kakve su pojave na bini. Odličan nastup ovih baraba kao i svaki put, a nadam se da su ih svi poslušali kada su rekli da pokupe svoje đubre na odlasku iz kampa. Iza njih, prijatelji iz Italije čiji smo soundsystem imali priliku čuti u lijepoj našoj, Shimana ovaj put sa svojom selekcijom užaruje podij s opakim dubovima, a nakon njih desilo nešto o čemu se i sada, više od mjesec dana poslije, još uvijek priča. Nešto što je ponovno dokazalo da naša domaća scena može napraviti atmosferu koja je neopisiva riječima i sa kvalitetom stat rame uz rame sa velikim svjetskim imenima. Radi se o nastupu našeg Dražena ili ti ga Dubar Sound kojem su se pridružili više manje svi lokalni MC-evi, te su skupa napravili 'vajb' koji je jednostavno neopisiv, tko je bio zna o čemu pričam i nastup je to o kojem će se pričati još dugo vremena. Kao što sam već spomenuo jutro se dočekalo uz Jah Chalice za točku na i ove predivne ljetne subotnje večeri u Barbarigi.

Nedjeljno popodne je obilježeno sa još jednim nezaboravnim setom, a to je burek 3000 na što nekolicina ljudi koluta očima, al to su samo oni koje ne kuže ovu zezanciju. Bosanski ili ti jugoslavenski klasici s vinila na dub soundsystemu rođenom u Njemačkoj jednostavno pristaju za nedjeljno popodne ovog festivala. Na moju veliku žalost radi privatnih razloga morao sam napustiti festival u nedjeljno popodne nakon što sam poslušao bureka, ali ono što znam je da je Kiwi odrokao najbolji set starog dancehalla ikada na ovom festivalu, Bellyfull i Junior T odvrtili odlične selekcije, te da su domaćini Munchies ubili zatvarajući set, a posebno ubili sa zadnjom trakom odnosno 'last tjunom'.

Isprika od mene za kašnjenje ove reportaže i svima onima koje nisam spomenuo, no s druge strane uvijek se lijepo mislima vratiti na ovo predivno okupljanje. Escape the City je stvarno postao dragulj naše male scene i svi iščekujemo svako sljedeće izdanje s ogromnim veseljem u srcima. Masivni respekt svima u organizaciji, volonterima, kuharima, šankerima, izvođačima, tehničarima i naravno svim posjetiteljima, pa i onim četveronožnim koji uvijek zuje okolo i uživaju skupa sa svima nama. Mislim da će nam svima koji smo bili tamo ovo izdanje zauvijek ostati u predivnom sjećanju, energija koja se podijelila još uvijek se itekako osjeća i još dugo će se osjećati. Za kraj još samo ostaje reći jedno veliko hvala svima uključenima u realizaciju i vidimo se nagodinu!

Fotogalerija: Josip Flisar