Godina je 1997., miris rata je debelo u zraku, Franjo je predsjednik, osobno sam dijete u vrtiću, dok određena skupina ljudi sa drugačijim pogledom na svijet od većine osniva autonomni kulturni centar pod nazivom Attack. Danas 25 godina kasnije, Attack je i dalje s nama, s istim ciljem kao i onda, a to je stvaranje prostora za nezavisnu kulturu, za sve one umjetnike, performere i aktiviste koji se ne uklapaju u kalupe mainstreama, za one kojima primarni cilj nije stvaranje profita, već izražavanje svojih ideja i stavova kroz razne umjetnosti. Svoj put su započeli u prostoru Jedinstva sve do 2003. godine kada ostaju bez prostora, no to ih nije zaustavilo u ostvarivanju svojih ciljeva, pa su tako šest godina organizirali svoje događaje i projekte po raznim zagrebačkim prostorima poput KSET-a, Mochvare ili SC-a, a 2009. godine napokon dobivaju adekvatan prostor na danas svima nam poznatoj adresi Pierottijeva ulica 11 i do dana današnjeg u prostoru nekadašnje tvornice lijekova Medika su glavni krojači programa onoga što poznajemo kao AKC Medika.

U tom prostoru koji je Attack otvorio za razne subkulture svoje mjesto je našla i ova naša dub/reggae subkultura, a sve je počelo tamo negdje 2002. godine kada su s jedne strane počinjali Brain Holidays, te s druge Radikal Dub Kolektiv i sa sigurnošću mogu reći da bez Attacka i Medike ova naša scena sigurno ne bi isto izgledala. Ono što me jako veseli je da isti ti ljudi koji su prije nekih 15 godina gradili prve super scoopere u Hrvatskoj su i dalje tu, neki kontroliraju sound i selektiraju što vlastite, što tuđe produkcije, neki su samo došli na parti, neki peku pizze za one najgladnije, no i dalje su tu, s velikim iskustvom iza sebe, spremni dostavit vrhunski 'vajb' koji i mlađa i starija publika uvijek prepoznaje, i za njih mogu iskazati samo jedno veliko poštovanje i reći hvala.

Za svojih četvrt stoljeća, Attack nam je pripremio feštu od tri dana, u četvrtak se moglo uživati uz zvukove afričke glazbe, pogledati izložbu Kristijana Smoka i poslušati urbane poezije, a za petak i subotu su nam pripremili feštu na tri floora, sa subotnjim dnevnim programom za najmlađe i radionicom popravka bicikla. Punk, psytrance i dub zvukovi su dvije noći odjekivali Medikom, a mi smo naravno posjetili dub floor kojeg su smjestili u klub Attack gdje su za soundsystem snage udružili Dr. Obi i Lo Peaks i složili pravu poslasticu za sve ljubitelje zvučnih kutija. Seasplashovi 21' super scoopsi u kombinaciji sa Void kickovima i mid-topovima za jedno vrhunsko dub iskustvo jer nemamo često priliku slušat dub kroz Void razglasne kutije, a postoji razlog zašto koštaju koliko koštaju. Petak je započeo uz mlade snage iz Karlovca Koordom Hi-Fi i njihovom selekcijom koja je pretežito bila u roots dub stilu, taman za uvod u večer. Nakon njih kontrole preuzima jedan od veterana zagrebačke scene Jan Becele, a nažalost mu se kolega Ban Solo nije stigao pridružiti ovaj put. Jan je malo digao tempo, a dobio je i podršku na mikrofonu od Damiana Propheta i D-Vibesa. Doduše D-Vibes je podržao sve tu večer, rekli bi neki da možda čak i previše, ali ja ga osobno puno cijenim kao MC-a, pun je energije i uvijek spreman uzet mikrofon, nekad možda malo pretjera no ako se selektoru ne sviđa to šta radi, uvijek postoji tipka mute. Glavni gosti večeri, stari prijatelji naše scene, još od 2007. godine kada su prvi put gostovali u Hrvatskoj, talijanski Warrior Charge Soundsystem je rasplesao sve prisutne na flooru, osjeti se da selektor David jako dobro poznaje našu publiku, a i naša publika njega. D-Vibes i David su nas sve lijepo provozali, ljubav između Warrior Chargea i hrvatske dub scene će trajat vjerujem dokle god je nas i njih, a za kraj noći i doček jutra pobrinuo se još jedan zagrebački veteran High Grade Commanda. Tko ga poznaje zna da mu je Jah Shaka uzor, a u takvom stilu mu je i selekcija, samo rekao bih kao da je Shaka probrao najtvrđe dub trake s najmasnijim basovima.

Nakon ovako ludog petka jedva sam sebi došao drugi dan, pa sam kasnio na drugu večer i nažalost propustio selekciju Jin Sana koji je otvorio, a stigao sam negdje na pola seta ekipe šest tisuća (6000 Crew) koju čini pola Bamwisea i Dubolik. Dobro znana ekipa pod novim imenom (barem meni novo) sa svojim live nastupom su me oduševili, uvijek mi je lijepo čuti da netko svira instrumente uživo na dub soundsystemu, kombinacija live dubbinga, live bas gitare, djembi i MC-a za vrhunski set lokalnih dub snaga. Nakon njih kontrole preuzima glavni gost večeri, ravno iz Engleske, gospodin Steve Vibronics. Za početak moram priznati da sam malo razočaran da sve što koristi je jedan Ipad i dub sirena, te mogu reći da ga puno više cijenim kao producenta nego sam njegov live nastup, ali ne mogu reći da nisam uživao u dva i pol sata većinom njegovih produkcija, a našlo se u selekciji traka od Moa Anbesse ili nekih traka koje je on samo miksao poput "Rootsman Skank". Skoro svaki put kada pusti novi riddim radi pull up što nekome paše, nekome ne, meni osobno ne smeta i onda slijedi barem tri ili četiri različite verzije tog riddima, na trenutke mu se pridružio naš MC Jew Bwoy i jako dobro sjeo, a bila je tu i neka djevojka na mikrofonu koju nisam uspio prepoznati, no također je lijepo pridonjela njegovom nastupu. O kvaliteti njegove produkcije ne moram govoriti, pričamo o čovjeku koji je na dub sceni od 1995. godine, vlasniku labela Scoops koji broji nešto manje od 80 izdanja, sve u svemu o izuzetno cijenjenom producentu dub reggae glazbe. Nama u Hrvatskoj je već poznati stalni gost kojeg slušamo još tamo od prvih izdanja Seasplash festivala, nije mu ni u Medici prvi put, što možda ima malo veze što mu je žena (Vanja O) veteranka naše dub scene, pa od tuda i njegova povezanost sa našom malom državom, a možda samo voli kako mi to radimo. Kada nas je Vibronics lijepo pozdravio za kraj ove fešte pobrinuli su se glavni ljudi iza ovog predivno složenog soundsystema Dr. Obi i Lo Peaks koji skupa čine Jahstice Sound i mislim da su ispunili kriterije čak i onim najtvrđim ljubiteljima opakog basa što sa selekcijom što s glasnoćom sounda, jer na trenutke je bome bas stezao grlo, a vjerujem da su svi oni koji su bili tužni na Seasplashu slušajući te bas kutije kako rade jedva na pola snage sada dobili prezentaciju što zapravo te kutije mogu.

U dva dana basne zabave mislim da smo svi dobili ono po što smo došli, Attacku nek je još sto godina, a ako bi me netko tjerao da kažem kak mi je bilo u jednoj riječi, odgovor bi bio, najbolje! 

Foto: Joža