Završen je još jedan Seasplash festival koji je zaokružio velikih 20 godina postojanja. Iako se možda za ovo jubilarno izdanje očekivao neki 'jači' line up, Seasplash je samo ponovno dokazao da bit ovog festivala nije u skupom line up-u, te da naši domaći izvođači mogu napraviti jednako dobru, ako ne i bolju atmosferu, nego neka puna skuplja strana imena koji broje puno više pregleda na svojim socijalnim mrežama. Na već staroj, novoj lokaciji u Martinskoj kraj Šibenika, gdje je ovaj festival sada već četvrtu godinu i gdje se među rijetkima uspio održati zadnje dvije godine u pandemiji, nije nas dočekalo ništa novo. Mainsplash upognjen Seasplash soundsystemom, Soundsplash uz Barabadub soundsystem i dnevni Chillsplash ispred glavnog šanka i kuhinje za popodnevna zagrijavanja, a posjetitelji su se svakodnevno mogli i okusiti u nekim vještinama poput crtanja grafita uz ArtSplash, slacklinea ili dub yoge uz more, iako je na svakodnevnih 35 stupnjeva većina spas našla u kupanju i ljenčarenju na plažama. Ono što je najteže palo za najveće ljubitelje soundsystem kulture je limit na glasnoću zvuka koji je nažalost uvjet da se festival održi na ovoj prekrasnoj lokaciji, no ipak mislim da za prosječnog posjetitelja manjak decibela nije predstavljalo neki problem.

Prvi dan festivala krenuo je u ritmu reggaea uz Harisa Piltona koji je odličnim nastupom otvorio glazbeni program i predstavio presjek svog rada kroz Positive Reality Sound iza kojeg je istoimeni album i ranije izdanje "Reggae station", nekoliko EP-a i nedavno izdanje u suradnji s Digitron Soundom "Not granted riddim". Sat i pol vlastite produkcije s mikrofonom u ruci i opušteni Haris su bili odličan uvod u večer na Mainsplashu, dok je na Soundsplashu večer otvorio Inka i udovoljio svima onima željnih dobrog dubstepa. Nakon Harisa binu preuzima zagrebački One Dread i mogu reći da su napravili jedan od najenergičnijih nastupa na cijelom Seasplashu i to stvarno ne govorim iz osobne ljubavi prema tom bendu, već stvarno objektivno kao posjetitelj festivala, a i puno drugih ljudi mi je potvrdilo isto. Iako je u četvrtak posjećenost bila nešto manja nego petak i subotu, na koncertu One Dreada to se nije osjetilo i prostor ispred bine se jako dobro popunio, a bend nam je priuštio jednu vrhunsku i jako energičnu svirku, te nam svima izmamio osmijehe na lica. Odsvirali su nam svoj autorski rad, aktualni singl "Mighty Lioness" je odlično sjeo, a pjesme "Spliffin" i "Mr. Nicey Nice'" koje još uvijek čekaju svjetlo dana sam čuo da se pjevuše i fućkaju po kampu tijekom vikenda. Usred nastupa na bini se ukazao i Chakka Svraka, te smo po prvi puta mogli čuti kako bi to Kali Fat Dub zvučao da ga bend svira i mogu reći da je bio pun pogodak jer su "Slatki Snovi" u izvedbi One Dreada zvučali jako slatko i nimalo hladno. Uz autorski rad, majstorski sviraju i hitove od reggaea do dancehalla poput "Shine eye gal" od Black Uhurua ili "Murder she wrote" Chaka Demusa & Pilersa, a moram i pohvalit izvedbu "Rock Stone" koju je bend odlično dostavio. Sve u svemu svaka čast za One Dread predvođen TNT Vocal Force, čiju je kvalitetu domaća publika jako dobro prepoznala i svi jedva čekamo album prvijenac.

Nakon koncerta na kratko sam posjetio Soundsplash gdje je nakon Inke kontrole preuzela Babilonska, koju je jako teško svrstati u žanr i čiji set je jako teško opisati riječima, jednostavno ga morate čuti. Nakon naših dredovaca na Mainsplash dolazi engleski Reggae Roast u pratnji MC-a Natty Campbella koji su odradili odličan nastup, ali uz jako slabu posjećenost. Ili je One Dread sve izmorio ili naša publika jednostavno nije za reggae selekcije. Osobno sam stvarno uživao uz nekolicinu ljudi ispred stagea, Natty jako dobro barata mikrofonom i stvarno je odličan MC, a selekcija je bila većinom u reggae i rub-a-dub stilu, nešto vlastite produkcije, nešto dubplateova i nešto klasičnih riddima. Na Soundsplashu je nakon Babilonske je za pult došao FrenkyBoy koji je odvrtio set čistog drum'n'bassa, a u trenutku kada sam se prošetao do tamo je bilo poprilično dosta rasplesane ekipe željne takvog zvuka. Četvrtak je glavnu binu zatvorila Aklea Neon sa svojim friško složenim bendom Sound Doulas za koji s obzirom kako zvuče ne bi nikad rekao da tako kratko sviraju skupa, jer su cure stvarno zvučale i djelovale jako uigrano. Akleu smo imali priliku čuti do sada u solo izdanju s loop stationom, ali nijedan loop station ne može zamijeniti energiju punokrvnog benda. Predstavile su nam cijeli Aklein album prvijenac "Dođi na joji" uz pokoji cover, naravno u vlastitom stilu. Mogu samo reći da je odluka da složi prateći bend bila pun pogodak i vjerujem da ćemo Akleu i Sound Doulas u svom afro-soul, ethno-beats stilu još dugo slušati. Soundsplash je zatvorio Sango/Slogar' New Genesis Girls koji su uz modernu afričku glazbu i ples završili prvi dan festivala.

Program u petak je krenuo već od 17h kada su prvi zvukovi došli sa Chillsplasha, a za uvodni set pobrinuo se Klaada, naš domaći producent i multi-instrumentalist s već tri albuma psihodelične glazbe iza sebe. Odličan uvod u dan uz njegov mix psybient i psydub glazbe, a Klaadu se već dva sata kasnije moglo vidjeti na glavnoj pozornici na kontrabasu u bendu Balkalar. Nakon njega, Dubmx aka Algoriddim, koji se uz Dr. Obija i ekipu brinuo oko zvuka na Chill i Mainsplashu, preuzima Chillsplash i sa svojim bmxom ispred bine uz 30 stupnjeva u zraku, vrti odličnu selekciju rootsa koja je taman sjela. Noć na Mainsplashu je otvorio Balkalar što sam nažalost morao propustiti jer sam se u isto vrijeme pridružio Roadtripper soundu koji je otvarao Soundsplash. Nakon Roadtrippera, kontrole preuzima bugarski Sundials u pratnji Lapwinga na svojoj posebno izrađenoj mandolini. Dok su se oni spajali sam otišao uhvatit dio koncerta benda Ingoa iz Slovenije koji su izveli poprilično teatralan instrumentalni nastup uz dosta jakih političkih poruka koje je dodatno dočaravao video zid iza njih. Na Soundsplashu je nastavilo u nešto laganijem dub tonu od samog početka, Sundails uz zvukove mandoline je napravio jako dobru atmosferu ispred Barabadub soundsystema. Nakon njih je puštao Fokus, kao jedini drum'n'bass izvođač te noći, a noć su zatvorili sada već praktički rezidenti Seasplasha Warrior Charge, pa zatim Mefa (Slavonija Vybes) i Dubar sound, gdje se do jutra plesalo na zvukove dubwisea u jednoj pravoj familiskoj atmosferi koju je teško dočarati riječima, morate biti tamo. Noć na Mainsplashu je protekla u znaku domaćih veterana. Horizont One, čovjek koji već 40 godina živi reggae glazbu je predstavio svoj nadolazeći materijal, zajedno uz jamajčana Ras Flabbe i prateći bend The Roots Riddim Crew. Nakon njih, na našoj sceni već dobro poznati Egoless predstavio je svoj friško složeni live nastup, pa su nakon dubstep zvukova preuzeli veterani naše scene Bass Culture i Yin-San koji su nas počastili svojim selekcijama. Kroz cijelu noć tu su bile i cure iz plesne skupine Cromaicanz koje su nam pokazale svoje dancehall pokrete.

Uz umirujuće zvukove handpana ili hang druma koje je odsvirao Ivan Judaš krenuo je subotnji program na Chillsplashu, a iza njega su svoje selekcije pustili predstavnik prijateljskog Goulash Disko festivala belgijanac Yves Taquet i za kraj pulski Bebetto, pa su svi koji su sjedili u festivalskom kafiću i tražili utjehu od vrućine u osvježavajućim pićima mogli uživati u odličnoj glazbi od 17h pa do 21h. Nakon glazbe na Chillsplashu publika je mogla uživati i u cirkuskom performansu Klauna Kroompira koji je odlično nasmijao ekipu i bome pokazao svoju vještinu.

Mainsplash je otvroio resident na Soundsplashu Barabadub sa svojom selekcijom i moram reći da je prava baraba, jedino nikome nije bilo jasno zašto nije puštao set na svojem soundu. Za barabu veliki respekt, nezahvalna je pozicija biti s dub soundsystemom na festivalu i ne smijeti ga pojačati više od limita. Soundsplash je otvoren uz hip hop zvukove s vinila Groove Playaza što je ispalo kao odlično zagrijavanje za šibenski Hram koji je bio odmah nakon Barabaduba. Dečki iz Hrama su pokazali kako to Šibenik radi i dostavili svoje rime glasno i jasno uz veliku podršku lokalne publike, osjetilo se da su doma. Nakon domaćih dečki, gostovanje iz Engleske, prvi puta na Seasplashu grime reper Killa P. Izuzetno energičan nastup uz dj-a, odlična komunikacija s publikom i nevjerojatna reperska vještina. U isto vrijeme je bio jedini dub set subotnje noći na Soundsplashu koji je odvrtio austrijski Subsistence sound kojeg čine King Cone i Dj Diaz i dečki su odvrtili odličnu selekciju i zatvorili dub priču na Barabadub soundsystemu za ovu godinu. Ostatak večeri je dominirao drum'n'bass ritam uz setove 207 i DMT za koje sam čuo odlične reakcije ljudi koji su malo više u tom žanru, jer osobno sam ih propustio, teško sve ulovit po festivalima.

Na Mainsplashu je nakon Killa P-a došlo na red za još jedno ukazanje Kali Fat Duba, koje su vjerujem mnogi nestrpljivo dočekali. Rekao bih da su uz One Dread i O.B.F. najviše publike doveli ispred bine, te ponovno dokazali da naša domaća snaga nije ništa manje vrijedna i za njih kapa dolje. Kroz presjek svoja tri dosadašnja izdanja su nam dostavili ono što Kali Fat dostavlja, realno stanje na terenu kroz Chakkinu liriku i masne ethno-dub-punk-drum'n'bass zvukove iz Harisove kuhinje. Predstavili su nam i nešto nadolazećeg neobjavljenog materijala koji zvuči još teže nego prijašnja izdanja, što je jedino i logično jer kakvo vrijeme, takav i Kali Fat Dub. Kada je "Poslednji dub" odsvirao, došlo je vrijeme za headlinere večeri francuski O.B.F. u pratnji MC-a Sr. Wilsona. Daleko je O.B.F. dogurao od 2016. godine kada je bio na Seasplashu sa svojim soundsystemom u tvrđavi Punta Christo i definitivno to nije više isti stil muzike koju su onda radili i puštali. Rekli bi neki da su se komercijalizirali, ali ja bi rekao da svejedno rade glazbu koju vole, samo u malo drugačijem smjeru nego u počecima. I dalje set započinje skupim dubplateovima koje je samo za njih otpjevao Eek a Mouse ili Max Romeo, a sve dalje ide u novom O.B.F. stilu, koji meni osobno ne sjeda toliko, no nema bez razloga ogromne preglede po internetima, a i ne mogu reći da se nisam zabavio. Sr. Wilson vrhunski diže atmosferu i osjeti se da dolazi iz reperskih voda, a i Rico skupa s njim vodi show. U jednom trenutku im se pridružio i Killa P koji često surađuje s njima, a rijetkost ga je doživjeti uživo u njihovom setu. Jako puno hajpa, rasplesali su publiku, a za kraj, kada su pustili još neobjavljenu disco dub traku "Dub Club", podij je bio što bi se reklo štala. Na bini 20-ak ljudi, astronaut, Cromaicanz plesačice i totalno luda atmosfera. Za zadnji subotnji set pobrinuli su se domaći dub ratnici Dr. Obi i Anja G koji su nam predstavili što se kuha sve u Amplifyah labelu uz selekciju naših domaćih dubova s kojima surađuju poput Dubara, Bamwisea i Digitrona. Dr. Obi je uz Dubmxa bio srce zvuka ovog Seasplash festivala, te za njih i ostatak produkcije jedan veliki respekt za lavovski odrađen posao. U familijarnoj atmosferi se dočekalo nedjeljno jutro, a Robi i Anja su dostavili odličan nastup pun tvrdih steppera kakve naša publika posebno voli.

Nedjelja je protekla u laganim notama, a moram priznat da me rastužila vijest da je Hornsman Coyote otkazao radi bolesti, nadam se da je sve uredu i želim mu brz oporavak. Osim njega dva dana prije festivala otkazao je i Antenat kojem sam se također jako veselio, ali bolest i ozljede ne pitaju, te se nadam i da je s njima sve okej. Na Chillsplashu je set odvratio Richma, a Dj Diaz je uletio umjesto Hornsmana i otvorio nedjeljnu večer na Mainsplashu uz vrhunsku selekciju reggae muzike s vinila. Osjetno manje ljudi, kako to obično i biva nedjeljom na festivalu, ali dovoljno ljudi za dobru atmosferu. Iza Diaza na binu se penju za mene najveće ovogodišnje iznenađenje, grčko-švicarski bend Teeth'n'Tounge čiji članovi zapravo dolaze iz šest različitih država. Spoj reggae, dub, ska, afro i balkanske glazbe je recept za jedan odličan provod. Jako veseli i nasmijani ljudi sa poprilično jakim porukama u svojim tekstovima su napravili odličnu atmosferu i rasplesali više manje sve prisutne. Odličan uvod za najveće ime cijelog festivala, a to je naravno Macka B sa svojim Roots Ragga Bandom koji je stvarno opravdano prvo ime na plakatu. Legenda britanske scene, izuzetno puno izdanja iza sebe u svojih skoro 40 godina djelovanja nam je dostavio dozu iskrene rastafari glazbe, poruka i ideja. Predivan nastup pun važnih životnih poruka i anegdota, Macka je uistinu pravi showman koji zna zabaviti ljude, a pjesmu "Never played a 45" je pjevušilo pola kampa dan poslije. Festival je zatvoren uz nastup domaćih dub snaga Dubolika & Lo Peaksa feat. Dr. Obi za koje osobno nisam imao više snage, ali znam da su dostavili ono što je trebalo svima za kraj.

Teška vrućina i neke čudne sitne bube koje su izgrizle pola kampa su bile glavne teme, ali sve u svemu mislim da je svaki posjetitelj dobio ono po što je došao na Seasplash, a nije bez razloga najdugovječniji festival u Hrvata. Svaka čast organizaciji i ekipi iz PDV-a na velikom trudu i konzistenciji, a svi koji već dugo posjećujemo ovaj festival znamo da je Seasplash obiteljska stvar. Svaka čast i ekipi slacklinera koji su se od vrućine više bavili ispaljivanjem ljudi s gurtne u more nego hodanjem po istoj. Kao jedini minus bio naveo problem pitke vode, ali to je i problem Martinske općenito.

Hvala cijeloj ekipi za još jedno ludo Seasplash iskustvo i vidimo se dogodine!

Seasplash Festival fotogalerija: Luka Sertić