Budući da ne pripadam skupini jabukonostalgičara, vijest sam o otvaranju novog kluba Dva Osam s oduševljenjem pozdravila, a u izvidnicu sam se zaputila u četvrtak, 16. prosinca na koncert Kali Fat Duba. Pauza od duberskih partija u zatvorenim prostorima uzrokovala je polusatno privikavanje na masne basseve, ali je zato odlična selekcija Baraba Dub Sistema pomogla da se čim prije prepustim zvukovima dub i reggae poslastica.

Ruku na srce, mrsko mi je bilo prihvatiti nužnost samodiscipline glede virenja u čašicu, a pretpostavljam da je sličnu boljku imao i ostatak radnog naroda kojem bi više odgovaralo da je koncert zakazan u petak, a ne u četvrtak. Međutim, novootvoreni zagrebački klub Dva Osam bio je poprilično popunjen, a poznata lica potvrdila su da je standardna kalifatdaberska publika ponovno na okupu. Ipak neka nova lica u publici dala su nagovijestiti da se zvukovi podzemlja šire izvan zatvorenih krugova vjernih pratitelja ovog intrigantnog dua, što je prema mojem mišljenju itekako veliki plus za izvođače, ali i za čitavu scenu. No, kako objasniti nekome, tko na svoju veliku žalost još uvijek nije imao priliku čuti Kali Fat Dub, o kakvom je sastavu riječ i na što liče njihovi koncerti? Kali Fat Dub dobro je uhodani dvojac iza kojeg stoje Haris Pilton i Chakka Svraka, a njihov izričaj karakterizira izvrsno izjednačen omjer snaga. Za sve melodije i ritmove zaslužan je Haris kojeg slobodno možete kriviti zbog muskulfibera dan poslije rasplesane noći, dok se Chakki možete zahvaliti što beskompromisno brani liriku od napada treperskih trendova. Neću pogriješiti ako odmah na početku zaključim da je koncert Kali Fat Duba sinestezijski doživljaj u kojemu se miješaju sva osjetila – u ušima vam odjekuju vješto skovani stihovi, tijelo vam tresu glasni bassevi, kostimi izvođača određuju smjer vašeg pogleda, okus pive i dima postaju dobitna kombinacija, a prostor plesnog podija ispunjen je mirisom znoja neumornih plesačica i plesača. Transfer odlične energije potpomognut je izvrsnom komunikacijom koju Haris Pilton i Chakka Svraka imaju – kako između sebe, tako i s publikom. Budući da sam pjesme s najnovijeg albuma „Životinjska karma“ već imala priliku čuti na ovogodišnjem izdanju Seasplash festivala, potpuno sam smetnula s uma da je koncert ujedno i zagrebačka promocija. Dodatno opravdanje za stjecanje ovog dojma pronašla sam i u činjenici da je publika s jednakim žarom upijala nove pjesme, baš kao i stare zbog čega se dalo zaključiti da većini publike ovo nije prvi susret s live izvedbom novih pjesama. Svoje mjesto na set listi pronašli su hitovi poput pjesama "Racija", "Vesti iz zemlje", "Sveto Trojstvo", "Apokalipsa", a završetak koncerta označila je već svojevrsna KFD himna – "Poslednji Dub". Unatoč početnoj skepsi, tzv. blokovsko izvođenje pjesama ispostavilo se kao pun pogodak za predstavljanje pjesama s posljednjeg albuma. Raspored pjesama pratila je očekivana logika zbog čega su u prvom dijelu koncerta izvođene pjesme tromijih beatova poput "4 Jahača", "Karmacija", "Ledeni Tarzan", "Stupor Saturnalis" i "Nevremen", a svi ljubitelji bržih drum'n'bass ritmova dočekali su svoje kada su na red došle pjesme "Manewar" i "Disko šuma". Tempo kojeg je zadao zamaskirani duo kulminirao je s nekim potpuno novim pjesmama, a sudeći po ugođaju možemo zaključiti da će idući album biti ispunjen dosad neviđenom žestinom. Budući da su protupandemijske mjere i dalje na snazi, ponekada je teško pomiriti se s činjenicom da je kraj koncerta predviđen u vrijeme koje je obično bilo rezervirano tek za početak feštanja. Nezasitna publika pokušala je na sve moguće i nemoguće načine nagovoriti Harisa i Chakku na bis, no kazaljka je otkucala ponoć i morali smo prihvatiti da ćemo novu porciju Kali Fat Duba dobiti nekom drugom prilikom.

Naravno da sam i ovoga puta posegnula za mobitelom da ulovim koji dobar snimak, ali snimanje koncerta Kali Fat Duba u rangu je fotografiranja mjeseca osrednjom kamerom – jednostavno nemoguće. Upravo su to male čari koncerata Kali Fat Duba na kojem naprosto morate prisustvovati svim svojim bićem jer preko video i fotografija teško da možete osjetiti ovakvu vrstu koncertnog ludila.

Foto: Vedran Metelko (Ravno do dna)