Belgijski kolektiv iza imena Reggaebus na sceni je već preko 10 godina, a započeli su tako da su kupili stari autobus, preuredili ga da im služi kao mobilna pozornica i krenuli s promocijom reggae i dub glazbe gdje god da su pristali. Nakon toga su izgradili vlastiti soundsystem i krenuli s organiziranjem Reggaebus festivala i događanja. Mi smo ih u Hrvatskoj imali priliku ugostiti 2016. kada su sa svojim soundom posjetili Epic u Osijeku i Attack u Zagrebu. Iako se zovu Reggaebus, ekipa je više posvećena dubu i soundsystem kulturi, a koja imena su ugostili tijekom godina mislim da ne moram spominjat jer line up događanja o kojem pišem već dovoljno govori. Nakon tri godine izbivanja zbog već svima poznatih razloga (korona) Reggaebus se vratio u Rockerill i organizirao rasprodani "covid safe" festival u zatvorenom za između 1500 i 2000 ljudi (moja procjena). Rockerill je stara željezara u industrijskom dijelu belgijskog grada Charleroia, koju su još prije 20-ak godina preuredili u mjesto za održavanje događanja unutra su četiri ogromna prostora i stvarno je idealan prostor za organizaciju ovakvih događaja.

Reggaebus stalno negdje putuje, pa tako i onda njima dolaze gosti, a ovog puta su snage udružuli sa francuskom ekipom iza Dub Camp festivala koja je napravila svoj odvojeni manji floor. Tako da dva floora nisu bili žanrovski odvojeni, nego je Dub Camp složio svoj line-up, a Reggaebus svoj i odmah mi je bilo jasno da ću nešto morat propustiti. Iako samo na jednu noć, vladao je osjećaj festivala, parking preko puta tvornice je djelovao više kao kamp nego parking. Mi smo stigli oko 20h, pa dok smo našli mjesto, obavili testiranje na covid i ušli unutra bilo je već skoro 22h. Tada je Blackboard jungle soundsystem, koji je hostao Reggaebus floor s 3 stacka zvučnika, taman završavao svoj uvodni set i počinjao je Telly* što je dj set Biga Ranxa, ali smo se mi odlučili prošetat do Dub Campa gdje je završavao The Roots Corner i počinjao RDH Hi-Fi. Do drugog floora se prolazi kroz dvije velike prostorije gdje su bili štandovi s hranom, bonovi za šank, merch, ploče itd. i dolazi se u treći odvojeni prostor gdje se stepenicama spuštaš do zvučnika. Dub Camp je doveo Young Veteran soundsystem i kad sam vidio jedan stack s četir scoopsa na toliko ljudi nije mi bilo uvjerljivo, ali već nakon par stvari od RDH-a sam se uvjerio da će bit sasvim dovoljno jer bassa stvarno nije falilo. Set RDH-a od sat i pol, odmah za početak moram priznati da mi je jako dobro sjeo, za razliku od klasičnog slušanja rootsa na početku dub noći. RDH trake poput "Don't like police" s lirikom Tippa Iriea ili nešto novije izdanje iz njihove suradnje s berlinskim Lion's Denom "Music is my desire" u suradnji s Love Joy-em su nas jako dobro rasplesale i razdrmale za jedan odličan uvod u ovu večer.

Iza njih su kontrole preuzeli sound domaćini Young Veteran, a mi smo se odlučili probiti nazad do Reggaebus floora gdje je trebao počinjati O.B.F. u pratnji francuskog MC-a Sr. Wilsona, ali kad smo stigli tamo kontrole su taman preuzeli sound domaćini floora Blackboard jungle soundsystem. Tri stacka zvučnika s po šest scoopsa u velikoj visokoj hali sapreko tisuću ljudi i moram priznati meni osobno najveći zatvoreni dub floor koji sam doživio. O kvaliteti zvuka, pogotovo dok su oni sami puštali stvarno nemam riječi, gdje god se nalazili u dvorani zvuk je bio predivan, a pogotovo ispred bilo kojeg od tri zida zvučnika. Brzo sam saznao da su Rico i Sr. Wilson zapeli negdje po putu, tako da su okrenuli termin dok ovi stignu, a na kraju su zakasnili i na termin kad su trebali već završiti, pa su produžili set Blackboard Junglea za nešto manje od sat vremena, ali nažalost isto toliko ukrali Aba Shanti-u iza njih. Uz ekipu iz Blackboard Jungle sounda smo se vrhunski naplesali i izguštali, selekcija dubova u stilu legendarnog Jah Shake uz njihov vlastiti soundsystem za jedno predivno iskustvo ispred zvučnika. U pola dva ujutro O.B.F. se još nije pojavio (Aba Shanti je trebao početi u 2, a oni još u 11), a na Dub Camp floru je počinjala nama poznata selektorica iz susjedne Italije Sista Habesha u pratnji trenutno dosta popularnog talijanskog MC-a Princa Davida kojeg još nisam imao priliku čuti uživo i moram reći da je odličan. Nakon nekoliko odslušanih stvari iz Habeshine selekcije smo čuli da je O.B.F. stigao preko na floor, pa smo odlučili otići i to posvjedočiti. Stigli smo tamo, taman su pustili "Water" s lirikama Pupajima, hajp je bio ogroman, Sr. Wilson i Rico su stalno nešto dobacivali na mikrofon, nekad na engleskom nekad na francuskom i iskreno sve to mi je više ličilo na neki trap nastup, a pogotovo kad je odmah nakon stigao hit "Jah Jah a mi driver", Biga Ranx se također našao tamo, te nakon valjda petog ponavljanja ispočetka (pull up) nam je sve to bilo malo previše, te smo se odlučili vratiti na Habeshu i Davida. Očito je da vlada veliki hajp oko O.B.F-a, publika je pjevala u glas s njima, ali osobno sam malo razočaran samom kvalitetom nastupa, Wilson mi je bio daleko preglasan, a možda sam i ja samo navikao na onaj stari O.B.F. pa mi ovo sve skupa baš i nije sjelo. Sa druge strane na Dub Campu smo taman upali na Davidov hit "His Foundation" gdje je publika također pjevala u glas, a i David ju je vrhunski izveo uživo. Iako smo dio fulali, Sista Habesha i Prince David su odradili vrhunski nastup, odličan vajb na floru, David super komunicira s ljudima i ispalo je kao savršen uvod u kraj večeri jer nakon njih smo se vratili na Reggaebus floor gdje je počinjao legendarni Aba Shanti - I koji je imao zadatak privesti ovu večer kraju. Tko je imao priliku slušati ga uživo zna zašto je Aba Shanti majstor toga što radi, vjerujem da nema UK stepper duba (pogotovo iz 90-ih) kojeg nije preslušao i u posjedu je svih dragulja toga žanra. Stvarno se osjeti da radi to toliko dugo koliko radi, sve što izgovori ili otpjeva, svaka sirena, pull up, sve mu je na mjestu i uz to ima odličan vokal. Većina selekcije su mu UK stepperi iz 90-ih za koje je sam radio mastere, ali i koja svježa traka poput "Hustle Riddim" od Vibronicsa i Ashanti Selaha (sin Aba Shantia). Osjećaj je vladao da bi ovako mogli beskonačno, svaka traka bi sjela odlično na prethodnu, ali nekad je morao doći kraj. Po rasporedu je trebalo završiti u četiri ujutro, ali su dopustili ekstra pola sata, tako da je ispalo nešto manje od dva sata za Aba Shanti-a što ne mogu reći da mi je bilo dovoljno, ali samo razlog više da ga se opet ulovi. U pola pet uz opće negodovanje dvorane što se mora ugasiti, Aba Shanti se lijepo pozdravio s publikom i poželio svima lijepu mirnu noć, te da se svi mirno raziđemo kako bi Reggaebus mogao opet doći na istu lokaciju bez problema.

Sve u svemu noć prepuna dobrih vibracija, kvalitetnih dubova i soundsystema, čak ni preskupo za sjever Europe (upad 25e, pivo 2,5e). Svakako preporuka za svakog tko se nađe u Belgiji i voli dobar dub, a trenutno je došlo kao dašak 'starog' normalnog partijanja u ovom ludom korona vremenu.