Da li su pri tome imali na umu Gargamelovog mačka s istim imenom ili Azriela, anđela smrti iz bliskoistočne tradicije - a možda čak oboje ili nešto posve treće - nije toliko ni bitno. Ono što je važno je da su Chakka Svraka i Haris Pilton u novom albumu "Nakot Azrielov" svoj ambiciozni i surealni trip u svojstvu formacije Kali Fat Dub nastavili dalje, uštimavajući se bolje u pod-žanru 'post-apocalyptic ethno steam punk duba', kojeg su sami osmislili i furaju još od prvijenca "Ringišpil iz Hada" od prije dvije godine. Turobna i mračna simbolika, skuhana iz urbanolijevičarskog anarhizma, televizijske voodoo magije večernjih vijesti i društveno-glazbenog dadaizma u rasponu od Enigme preko Noćne more do Rage Against the Machine i u kojoj, kao po naputku Johna Zerzana, iskorištavaju vlastitu katastrofu u kojoj se zrcali opća katastrofa njihovog okruženja u novom albumu doživljava svoj novi vrhunac. Kao mrlje po crnom, niskotonskom platnu duba i hip hopa, razbacuju ova dvojica spontano (ili ne), nasumično ili ne, naslage hrapave gitarske distorzije i kaotične elektronike, dodaju slojeve melankolične akustike te prostiru poput plašta dramatične i zloslutne synthove - i prangijaju po tome svemu gipsy/ethno melose, koji zvuče toliko deplasirano da im je zapravo i mjesto tu. Hrane se oni fotosintezom šoka, provokacije i čuđenja u kombinaciji s dobro osmišljenim, bizarnim korporativnim identitetom, koji u vizualnom smislu podsjeća na Keith Richardsov garderobni ormar, deranžirani skript Tima Burtona i sado-mazo noćni klub pred fajruntom. A u glazbenom pogledu je to buvlja pijaca sa štandovima nabacanim bižuterijom i dragocjenim artefaktima, izmiješanim i nabacanim jedni preko drugih. Za debeli premaz reggaea i duba u albumu je se pobrinuo Marko Gaćina iz Brain Holidays, koji je trakama odjenuo raskošne puhače i dramaturški isprebijane beatove rub-a-duba, steppersa i dancehalla. Kao i u prethodnom albumu, Kali Fat Dub i ovaj put ima duži popis gostiju poput Fokusa, La Cherge, The Ufoslaviansa, Gipsy Mafie i drugih, koji su cijelom ovom naslaganom babilonskom tornju stilova i eksperimenata dodali svoje cigle u zidu i učinili još uzbudljivijim i nepredvidljivijim ovo divlje putovanje podzemljem popularne kulture i aktualnih događanja. Puno je toga još ostalo za reći, ali je možda bolje jednostavno poslušati.