Ona je htjela praviti 'skladbe za narod', a ne za hit ljestvice, stoga je ova Australijanka odlučila odbaciti obećavajuću karijeru pop pjevačice u korist strasti za reggaeom. Iako je glazbenu putanju otpočela uglavnom u vodama bluesa, popa i soula i bila pred potpisom za jednu veliku izdavačku kuću, Delphine je se opredijelila za u početku neshvatljivu odluku da postane pomoćna pjevačica u jednom australijskom reggae bendu. Tamo je međutim stekla dragocjeno iskustvo i upoznala Tonyja Nephtalija s kojim je zakoračila u solo vode i počela nastupati po Europi kao duo i uz pomoć grupe 57 Roots Band. Ne gubeći vrijeme, ubrzo je počela raditi na vlastitim materijalima. Pozajmila je novac i angažirala najbolje suradnike, koje je mogla pronaći za svoj prvi samostalni album, čiju produkciju je preuzela u svoje ruke. Tijekom snimanja prvijenca "Blue Soul" skupila je svu hrabrost i skladbu "Music" poslala u renomirani Tuff Gong label, vođen obitelji Marley. Nakon tjedana neizvjesnosti je dobila konačno pozitivni odgovor. Kad se posluša spomenuta skladba "Music", koja jako podsjeća na Bobove one drop balade s detaljno razrađenom orkestracijom klavira, gitare i mekih back vokala, nije nikakvo iznenađenje da su se u Tuff Gongu zaljubili u njezin materijal. I u ostatku albuma Delphine kombinira elemente pop/rocka, bluesa i soula s tradicionalnim jamajkanskim reggaeom, profitirajući od svojeg snažnog i istančanog vokala, kao i prethodno stečenog iskustva u drugim glazbenim stilovima. Njezin reggae je hitoidne i stadionske vrste, koji je prihvatljiv širokom spektru (bjelačke, zapadne) publike s pjevnim refrenima, melodioznim aranžmanima i poticajnim porukama. U "Winning Races" je uplela parajuću gitarsku solažu i opulentne puhače; "Love from Heart" dolazi u ležernom rocksteady ritmu, a u "Pon the Road" trepere lepršave klavijature uz dinamični offbeat. Delphine vuče gotovo sve registre velikoekranskog reggaea, bez da pri tome zvuči umjetno. Osjeti se njezina strast.