Prošlo je dosta vremena od kada su krenule najave da nam Haris Pilton sprema novi dugosvirajući album svojih uradaka. Najavio ga je periodično objavljujući pojedine pjesme koje su trebale postati dio ovog albuma.

Kada je, na samom početku tog procesa, izašao „Love is a feeling“ dalo se naslutiti da nam Haris sprema nešto fino. Ostale su nas pjesme zadržavale u neizvjesnosti, taman dok pred ljetnu sezonu, „Reggae Station“ nije ugledao svjetlo dana kao digitalno izdanje Positive Reality Recordsa te osvanuo na besplatnom/donatorskom preuzimanju Bandcampa. Već je na prvo slušanje bilo jasno: ovo je jedno od vrijednijih regionalnih izdanja ove godine. Dijelom je to iz razloga što je Piltonov zvuk jedinstven, ali i upečatljiv te ovim albumom Haris Pilton otvara sebi vrata nove publike, pritom ne zatvarajući ta ista vrata onoj istoj publici koja je i do sada uživala u njegovim samostalnim radovima i raznim projektima poput The Ufoslaviansa ili Kali Fat Duba. Kao i sve ostalo čega se Haris Pilton uhvati, ovaj album jako odudara od ostaloga što možemo trenutno čuti na regionalnoj sceni. Haris Pilton ovim albumom nije predstavio ništa revolucionarno. Svi su ti utjecaji poznati praktički svakom površnom poznavatelju reggaea. Riječ je o mješavini new rootsa, pop-reggaea, rootsa, duba, rock steadya, ska i gipsy reggaea, lagano „posoljenoj“ piltonovskom kreativnošću. I upravo je to najveći autorov uspjeh. Već kod prvog slušanja, zvuk „Reggae Stationa“ djeluje kao da ste ga već negdje čuli, a budući da se ne radi o teškom underground zvuku, već o zvuku koji snažno vuče prema pop-reggaeu, lagano ulazi u uho i uskoro se jednostavno ne možete oduprijeti neprestanom ponavljanju (i pjevušenju) „Love is a feeling“, „Sharry“ ili „Ljubičasta“. Ne zaboravimo i „Stars are falling“, na kojoj gostuje Sharon P. Zapravo, cijeli je album vrlo dobro ujednačen te je iz toga vrlo pogodan za slušanje albuma kao cjeline. Jednostavno, od početka do kraja album glatko klizi, navlačeći vas na svoj zvuk. Kada vas uvuče na svoje, Haris Pilton iz rukava izvlači najvećeg asa u rukavu, najcatchy stvar u cijelom opusu, „Morski Galeb“, hit koji nam je poznat još s albuma The Ufoslaviansa.

„Reggae Station“ je najbolji uradak u karijeri Harisa Piltona. Svojim zaraznim zvukom navlači slušatelja na ponovno slušanje te svojom posloženošću pogoduje slušanju albuma kao jedne cjeline. Vrlina je to koja se u velikoj većini gubi u doba digitalnog streama kada singl privlači puno više pažnje. Ovim albumom Haris Pilton se predstavio kao umjetnik koji pop-reggae i new roots (uz pomoć ostalih „začina“) može vrlo fino pripremiti, ne gubeći pritom ni zaraznost ni kvalitetu.