Egoless je već odavno svrstan među najuspješnije likove sa scene čija je karijera rapidno rasla, sve dok ova nezgodna pandemijska situacija nije produljila svoje pipke. Iako je već dugo prisutan na sceni, Egolessova godina preokreta je bila 2012. kada je objavljeno njegovo prvo vinilno izdanje “Rainbow Dub” i kada se isključivo posvetio glazbenog putu. Neposredno prije pandemije Egoless je obilježio period prepun sjajnih izdanja na prestižnim etiketama Sentry Records DJ-a Youngste, te na utjecajnom DEEP MEDi labelu kojeg vodi jedan od osnivača dubstep žanra, Mala. Ni stotine nastupa po Velikim Britanijama, diljem Europe, Australijama, Novim Zelandima, Kanadama i Rusijama, SAD-a i Indije nije mu pomoglo da u Hrvatskoj bude prepoznat. I dalje se teško napiše u medijima pokoje slovo o njegovom radu no iako to može izazvati gomilu frustracije, vjerujem da povratna informacija od obožavatelja van regije može pomoći u pronalaženju smisla u svom stvaralaštvu.

Novi album "The only way Out is Through" koji se iznenada pojavio na Egolessovom bandcampu ponovno utvrđuje njegovu upornost, kvalitetu i nespremnost na kompromis u glazbi. Kaže čovjek u opisu da "The only way Out is Through" predstavlja emotivnu borbu s dijagnosticiranim anksioznim poremećajem, a da su većina pjesama nastale pod teškim napadajima panike. Njegova sposobnost da odsvira sam cijeli album, a zatim sve snimi, smiksa i masterizira ponovno izaziva određeno strahopoštovanje. Obzirom da je tema albuma teška i izazovna, takva atmosfera u konačnici prevladava na čitavom izdanju. Album otvara naslovna “The only way Out is Through” koja jasno daje do znanja kamo ovo putovanje vodi, a u “Silent Scream” nastavlja kroz eksperimentalni izraz opisivati svoju unutrašnju borbu. Bengerske točke na izdanju “Asentra” i “Outlook Festival (times)” kao da u stvarnom vremenu dozivaju dašak festivalske atmosfere i Egolessovih nastupa uživo općenito. Kroz album se proteže Egolessovo maestralno sviranje bubnjeva, gitara i klavijatura koje u sebi istovremeno nosi čvrstoću i nježnost, a u melankoličnom pristupu u “Sun Dub” priča oko albuma dobiva jasnoću i oblik. Energična “Keep Moving” daje jasne naznake da su krize tu da ih nadrastemo, a ako je ovo bio način da Egoless podnese tjeskobna raspoloženja i uspješno to plasira s iskrenom porukom, vjerojatno je na dobrom putu da svoju osobnu kataklizmu ostavi iza sebe. Prozračnu “Keep Moving” u stopu prate “Air”, nevjerovatna “F14” i moćna, pomalo industrijska “Thank You (Hvala)”.

Kada se album sagleda u cijelosti, dolazim do zaključka da nije sve tako crno. Da nije bilo emotivnih previranja koje su prouzročili nastanak ovog albuma, bi li imali priliku slušati jedno od najboljih Egolessovih izdanja ikad? A ako vas i dalje zanima Egolessov rad, možete ga pratiti na web stranici www.immaimma.com, a pretplatite se i na njegov newsletter kako bi ostali u toku s novostima.