Popularna euroamerička kultura je neminovno utjecala na razvoj jamajkanske muzike, kulture i stila. Sjetimo se samo kako su se mladi rudeboysi ložili na gangsterske filmove, a mnoge ska pjesme nastajale upravo pod utjecajima akcijskih ostvarenja ("Guns of Navarone" od Skatalitesa) ili kako su horor filmovi bili inspiracija za omote i dubove velikih majstora poput Scientista ("Rids The World of the curse of the Vampires"), a špageti vesterni za Lee Scratch Perrya ("Return of Django"). Ti utjecaji su se mnogo godina kasnije vratili kao bumerang jednom kad je dub osvojio uši i srca mnogih mladih u Britaniji koji su u alternativnim pravcima inkorporirali jamajkanski masni zvuk u svoje nove žanrove trip hop i post punk, a oni se popularizirali zahvaljujući bendovima kao što su Massive Attack i Joy Division. Prateći ovu pop art liniju reggaea, iz susjedne Transilvanije nam sada stiže album koji upravo spaja ove razne popularne utjecaje, bilo Jamajke, Amerike ili Britanije, dodajući jednu veoma karakterističnu i mračnu dozu transilvanijske, a la drakulske atmosfere.

"From Transylvania" je debi album mladog rumunjskog umjetnika Lil Obeah koji nas je kroz niz singlova upoznao sa svojim stvaralaštvom i najavio ovaj album koji će vas momentalno i bez premca uvući u svoju vrlo duboku i mračnu atmosferu. Sporo, masno, na momente izuzetno eksperimentalno, pa i jazzy, Lil Obeah bez sumnje ima zvuk koji nije moguće jednostavno definirati. Svakako je baza dub, ali uz sve ono što kroz pjesme provlači - od trip hopa, pa i industriala, do reggaea i rumunjskih tradicionalnih instrumenata - ovaj LP je stilski i zvučno iznenađenje.

Ako pitate Obeahu, to je novi žanr - duppy dub. Znate već, Wailersi su krotili zloduhe dapije iz afričkih folklora u svojoj "Duppy Conquerer", ali Obeah ima drugačije planove, da jezu i horor prinese kroz dub muziku. I nema omaške da "From Transylvania" ispunjava sve drakulske pretpostavke o albumu koji dolazi iz tih područja ovog svijeta za koji se veže toliko mračnih mitoloških priča. I zaista će biti iznenađujuće ako ovakva muzika ne dobije svoj prostor u nekom mračnom filmskom ostvarenju. Bar jednom.

Vrlo specifičan zvuk za specifične slušatelje, i daleko da će isključivo privući reggae i dub ljubitelje, ovaj album ima potencijal da privuče mnoge široke mase i elektronske, gotik, pa i industrial muzike. Međutim, ne treba ni u jednom momentu sumnjati što su pravi korijeni svih spomenutih žanrova, pa i samog Obeahe: "Za mene je dub muzika umjetnička forma, King Tubby je Pablo Picaso, Lee Scratch Perry je Salvador Dali, a Nick Page aka Dub Colossus je bio Fidija. Nick bi izvukao dub iz etno jazza i world musica tako da zvuči nevjerovatno. Njemu su inspiracija bili jamajkanske legende Joe Gibbs i Niney Observer. Dugujem mu ovaj LP i viziju za budućnost."