Jako dugo ova recenzija stajala je nedovršena, ali sada je s odmakom moguće utvrditi koliko je „Positive Reality Sound“ kvalitetan album nakon što „malo odstoji“ i nakon prvog naleta. Već s „Reggae Stationom“ je Haris Pilton započeo novo poglavlje svoje karijere, a „Positive Reality Sound“ logičan je nastavak spomenutog albuma. Godinu dana kasnije, Haris Pilton ima dva odlična roots albuma koji se međusobno nadograđuju i nadopunjuju, stvarajući tako svoj prepoznatljiv stil i identitet, a istovremeno nudeći regionalnoj sceni nešto što joj je uvijek nedostajalo.

Ex-Yu scena imala je i prije Harisovih albuma vrhunskih roots umjetnika (nije bitno isticati koji su, svi ih znamo), ali s „Positive Reality Soundom“ Haris je zapečatio svoje mjesto kao glazbenik koji jako dobro spaja novu i staru roots školu. Naravno, Haris nije sam radio na albumu, već je oko sebe okupio hrpu glazbenika iz regije, a zakucao je angažiravši na albumu (jedna traka i jedan dubplate) reggae legende Linvala Thompsona. Osim Linvala, Haris Pilton je na ovom albumu kao vokale ugostio Ras Algetija i Jah Kaajgana, a različite instrumente svirali su Marko Gaćina, Aljoša Pavlič i još jedna (ovog puta regionalna) reggae legenda svjetskog renomea, Hornsman Coyote. Miks i mastering albuma odradio je (na visokoj razini) Marko Gaćina. Ipak, uz sve goste, glazba i tekstovi albuma u potpunosti su djelo talentiranog Harisa, koji je kao selektor i producent već zaslužio visoko mjesto na regionalnoj sceni, a sada se novim projektima učvršćuje kao glazbenik koji će u budućnosti biti etablirani regionalni reggae glazbenik.

Ovakav uspjeh ne čudi, jer Haris već godinama svoje mjesto na sceni nalazi originalnim projektima koji ostavljaju traga na scenu, ali i njega pozicioniraju kao karakterističnog umjetnika. Tako se i „Positive Reality Sound“, nakon skoro godine u „uporabi“ i dalje čini originalnim i zanimljivim, a pjesme s njega odišu svježinom. Šteta je samo što album zbog korona situacije nije dobio gotovo nikakvu priliku da se publici predstavi kroz svirke, sessione i partije, jer je teško zamisliti bolji uvod u zabavnu večer od ovog albuma. Ipak, s obzirom da se radi o (u većem djelu) roots reggaeu, ovaj album ima svoje mjesto i u vrijeme opuštanja kod kuće, uz smotuljak i pivu.

Pjesme poput „Misty and cooling“, „My Lover“ i „River Jordan“ upravo su savršene za takve prilike. Prepoznatljiv stil Linvala Thompsona ne treba ni komentirati. Jedan od najboljih svjetskih reggae vokala savršen je u svakoj prilici. S druge strane, „Breakin' Up“ i „Lovers in the dance“ će lijepo leći na kućnim druženjima s prijateljima. Ma leći će vam ovaj album u mnogim prilikama, a najbolji će dojam ostaviti kao cjelina. Upravo cjelovitim slušanjem album stvara jednu svoju sliku i cjelovito ocrtava Haris Piltonov stil. Teško je odvajati pojedinačne trake kad se one međusobno vezuju i nadopunjuju kao zbirka, a upravo je to najveća snaga albuma, kao uostalom i njegovog prethodnika.

Ovim albumom Haris Pilton još je jednom potvrdio da se radi o kreativnom i originalnom glazbeniku koji zaslužuje svoje visoko mjesto na sceni i koji ponovno bira neki smjer drugačiji od svega što se na sceni može pronaći i to čini iznimno dobro. Hoće li se i treći album za redom nadovezati na „Reggae Station“ i „Positive Reality Sound“ ostaje nam za vidjeti, ali čak i ako treći dio ode u nekom svom smjeru, sigurno je samo da će Haris Pilton opet stvoriti neki svoj originalni stil. Dok čekamo nove uratke, ostaje nam samo uživati u vrhunskom ostvarenju „Positive Reality Sounda“.