Svi od jutra očekuju legendu Mykal Rosea, frontmana Black Uhuru, čovjeka za kojeg se mislilo da će biti nasljednik Boba Marleya . Šteta šta je Bob samo jedan - The GODFather of Reggae.
Nabrijavamo se preko dana za koncerte kako tko zna - većina chilla kod šatora, jedu piju, puše, udaraju u bubnjeve. Neki su na bazenu. Sve u svemu, pleme je na okupu tu u kampu Girasole, a problema i svađa do sada nije bilo, unatoč jedva izdržljivim vrućinama. Senegalci rade na obskrbi dimom. Imaju monopol pa su im i cijene napuhane. Ali hvala BOGu što ima bilo čega za nas strance jer kakav bi to inače tužni reggae festival bio da ljudi nisu irie on smoke? Organizatori su počeli kukati da im se nije pojavilo dosta ljudi. Tko im kriv ako su imali prevelika očekivanja. Tako da je sudbina festivala za slijedeće godine neizvjesna jer je lova uvijek faktor koji odlučuje. Vidjet ćemo razvoj situacije nagodinu.

Od hrane u sklopu kampa tu je vegan restoran (gdje je vegan kebab najbolji izbor) ili mini pizza. Za nešto drugo treba potegnuti do dućana izvan kampa. Za internet ovdje u kampu nisu čuli. Nina se na razne načine trudila poslati izvještaj i fotke ali bez uspjeha. U bircu i na recepciji se prave da internet ne postoji – bit će da ga bojkotiraju. Stara škola razmišljanja – old school kamp. Zvuk preko dana dolazi s dancehalla gdje se redaju dečki i cure (većinom Talijani) i vrte roots, dub, funk, hiphop, chillout. Do sada im je to super svima išlo – vole reggae pa se to i osjeti. Big Up guys and girls.  Navečer je prvi band na Mainu bio Jamaram iz Njemačke. Veseli dečki i cure koji se zabavljaju na stageu svirajući ćušpajz svega i svačeg . Neki bi to što sviraju nazvali world music. Ali zapravo skaču iz stila u stil – iz ska na roots reggae. Pa u funk ili dancehall. Pa malo ciganske veselice za raju...Mladi ih vole i uživaju jer im je nekada dosta ozbiljnih tema kojima reggae obiluje sunshine summertime reggae. To brijemo naveliko ovdje.

Nakon mlađarije došao je red i na veterana Michaela Rosea. Koji nam je već na tonskoj probi pokazao da je bend pomno odabrao. Svi su bijelci i imaju mladu gospođicu na basu koja je za doručak pojela sve basiste iz prethodnih bendova. Vidi se da voli bas i da ga svira već dugo, a zadubati ga isto znaju fino.  Hvala BOGu da je naš Michael više zabrijao na Black Uhuru period nego na solo karijeru. Pa reda "What Is Life", "Solidarity", "General Penitentiary" i konačno izvlači prvu bombu – "Guess Who's Coming To Dinner". Okupljeni sretnici uživaju jer se u hitovima koje svi znamo možemo lakše povezati u jedan zvuk. I to se tada dogodilo. Bum Bum Bam Bam i da vidiš... Zle sile su odustale od borbe i Jah je preuzeo kontrolu.Sve je kulminiralo u trenutku kada se sa stagea zarolala "Sensimilla" – jedna od najvećih ganja himni ikad! Možete si zamisliti kako vibe podivlja kad udarne stvari krenu...Nina pak veli da se nije dovoljno Michael ufurao (za razliku od Anthonyja jučer). Meni je bilo pravo. Čagam si i baš me briga. To je prava prilika za to – Reggae na Main Stageu – šta će ti bolje?

Foto. Nina Gostrec