Sam festival inače ove godine traje 10 dana od 17.-26.7.2015. Na drugi dan festivala su svi koji su planirali doći došli i prostor ispred main stagea bio je već ugodno popunjen facama koje su se muvale u ritmu muzike. Na main stageu (na kojem program traje od 8 navečer pa do ponoći, kada se pali dancehall sound koji prži do 3 ujutro) su se izredali nakon uvodnog talijanskog roots benda zvijezde večeri Jah Cure i Anthony B. Obojica imaju moćan prateći bend muzičara koji se sastoji od probranih studijskih glazbenika s Jamajke novije generacije. Dečki zajedno imaju tipični jamajkanski dancehall roots zvuk iz ranih dvijetisućitih. Talijani su očito kao i ja zapeli u vremenu i vole taj zvuk novog rootsa. Sve primorske zemlje najviše vole taj jamajkanski zvuk zato što se super uklapa u ljetnu opuštenu easy skanking atmosferu. I vole Boba šta je najbitnije od svega pa se lakše kontamo jer ga i ja i Nina volimo. I Jacob Millera vole. I Dennis Browna, Burning Speara i Culture. To ti je roots ekipa po mojoj volji. Nisu nepodnošljivo nabrijani niti ih moraš nagovarati na ples. Talijani su moji ljudi i svaka im čast. Big Up Italy.

Festvalčić je super stvarno. Samo jednu manu ima – još uvijek nema još jedan dodatni strictly dubwise sound system za dub freakove. Ima i takvih ko blata svuda po svijetu. Nego vratimo se na main stage – nakon bučnih najava talijanskih najavljivača na stage je uletio nitko drugi nego Jah Cure koji je svojim svilenim glasom rastopio srca okupljenim parovima. I Nina ga je skužila sad prvi put. Rastapalica. Ženskice se uhvate za srce i uzdišu za lijekom – koji je zgodniji nego ikada – san svačije šogorice. Meni su kao starom roots freaku najbolje sjele uvodna "I Know Jah Jah bless Me", "Kings In This Jungle" i "Truly Great" (na legendarni Jah Jah City Liberation Riddim). Pred kraj ga je pomalo i pretjerao s ljubavnim rastapalicama tako da smo mi muški već nervozno očekivali Anthony B-a koji je u svojem karakterističnom stilu uletio trčeći na stage i počeo gaziti naveliko nogama nevidljive neprijatelje. Tek toliko da pokaže tko je još uvijek šef. Maše rukama, pa maše sa štapom, pa skače ko sumanut, a bend ga savršeno prati. Kad Tony zaroka nogama - zarokaju i dečki i cure oko njega na bini. Funkcioniraju zajedno kao dobro podmazani švicarski sat. Očito se dugo znaju. Pa im ne treba dugo da se ufuraju. Publika je za vrijeme Anthonyja u ekstazi. Vole oni njega – voli on njih sve. Zato reda bombice redom od kojih su bile najjače "World A Reggae" (kao i uvijek), "Damage Done", "Imagine" (obrada John Lennona), a za bis na kraju je ostavio svoja dva najveća hita – "Raid The Barn" i "Police" – na kojoj je publika odljepila totalno.  Sve nas je redom i razvalio i razveselio. Hvala ti Anthony jer znaš što radiš. Peace.

Foto: Nina Gostrec