One Love World Reggae Festival 20-24.7. 2016
Girasole Kamp (kod Udina) - Italija

Pošto sam ovaj put odlučio na festival doći malo ranije još je bila noć kada sam krenuo solo prema Italiji busom za Trst (80-ak kuna karta u jednom smjeru). Prvo sam zapeo u Rijeci (po običaju), a kasnije sam zapeo i u Trstu na nekoliko sati jer je bio štrajk vlakovođa (to se u Italiji svako malo događa). Iz Trsta sam sjeo na vlak za Latisanu (karta oko 10 eura). Tamo sam se snašao i s dvojicom momaka s didgevima i gitarom sam uzeo taksi do kampa Girasole koji je bio kao Obećana Zemlja nakon navlačenja po sredstvima javnog prijevoza.

Čim sam dobio kartu sreo sam poznata lica iz svih dijelova Italije i šire. Svi su pitali za Ninu koja je sa mnom bila prošle godine. Nina ko Nina - svi je vole jer je cool i ne može si pomoći. Dizanje šatora krenulo je tek nakon nekoliko sati čilanja i oporavka u društvu Biljke i ekipe. Izvidio sam polako gdje je hlad i počeo polako dizati šator svoj kraljevski. Pukla mi je guma u šipci pa sam morao žicati selotejp od susjeda koji su dovukli sve potrebno za ljetni hedonizam (i više od toga). Hrane u plinovitom stanju se nađe ako se zna prave ljude. U suprotnom tu su afrikaneri i njihova ekstra skupa robica koja nije baš ni prve klase ak se mene pita. Tak da znate stanje.

Došlo je vrijeme i za izvidnicu nakon što se zadovoljilo primarne potrebe hranjenja i slično. Ove je godine naglo izniklo (kao gljive poslije kiše) hrpa štandova s dosta kvalitetnim stvarima raznih boja i oblika. Bubnjevi, kipovi, zastave, mirisni štapići, majice, hlače, sunčane naočale, nakit, glazbeni instrumenti, hrana (vegan-vegetarian i old school meat-nyaming heaven). Primijetio sam da nije bilo baš štandova s pločama i CD-ima - nadamo se dogodine...

Za dječicu dječice bilo je predviđeno mjesto na travici s hrpom raznih penjalica i sličnih majstorija. Odmah pokraj toga je mjesto za hodanje po užetu (za najhrabrije) i mjesto za meditaciju i terapiju gongovima i tibetanskim zdjelama (jednom dnevno). Gongovi i zdjele su ekstra zabavni i ljekoviti za svakoga. Jednom dnevno se događa i legendarni Drum Circle JAmming. Lik koji vodi tečaj u jednom trenu počne vaditi razne šuške i akustične instrumente i ljudi dignu ruku ak im se nekaj svidi. Super trik za navlačenje ljudi. Dizanje buke traje oko sat vremena. Zainteresiranih je bilo poprilično. Toliko o događanjima i radionicama tijekom dana.

Većina ljudi je na bazenu ili u hladu kampa u chill pozi kad je sunce najjače. Neki su na plaži koja je nekoliko kilometara daleko od kampa. Sve u svemu, sve je veće u odnosu na prošlu godinu. Capoeire još uvijek fali, kao i radionice didgeridooa koji su na Rototomu u Španjolskoj uvijek na programu. Kamp Girasole je tako ovih dana pretvoren u Rototom u malom za sve one koji vole reggae više od duba, a Španjolska im je ipak malo predaleko... One Love Festival je tako postao raj za freakove koji se znaju opustiti i začilati nekoliko dana u obiteljskoj atmosferi uz live reggae na Main Stageu. Kao i na ostalim hippie style festivalima i One Love ima hrpu djece i pasa koji nisu opasni po okolinu. Svi su fino smireni dimljenjem iznutra. Čak i psi. Oko 19 sati navečer se svi polako počinju okupljati oko Main Stagea jer tada počinju mladi (većinom talijanski) roots reggae bendovi. Za popis uvodnih izvođača i izvođača na Dancehall Stageu konzultirajte web stranicu. Tek da spomenemo - rezident sound na Dancehallu je Northern Lights sa svojom kombinacijom reggaea i dancehalla. Sound čine momak i djevojka koji uz to imaju ulogu puštanja pjesama između nastupa na Main Stageu. Očito su velike mange u organizaciji festivala...Mjuza koju puštaju je malo mlaka za moj ukus. Premalo psihoaktivnih elemenata u zvuku. Ali Talijani kao i uvijek vole svoje domaće snage... A mi ostali volimo Alborosija i Dan I-a. Africa Unite je u Hrvatskoj nula bodova, kao i Sud Sound System dok ih u Italiji smatraju za kultne izvođače.

Prvog dana festivala (u četvrtak) na Mainu je prva zvijezda bio Yanis Odua, mlada nada s otočića u Karipskom Moru koji se zove Martinique. Njegov stil je reggae-dancehall po uzoru na bobo shanti ekipu kao što su Anthony B i JAH Mason. Imao je jadan nezahvalnu ulogu da iz mrtvila digne ekipu koja je redom bila još uvijek umorna od puta. I donekle je uspio u tome.
Sve u svemu njegov talent i blistava budućnost su neosporni. Samo tako dalje, pajdo! Nakon njega su na Stage izašli Morgan Heritage koji su prvi puta Italiji predstavili novu nadu Morgan obitelji - momčića od svojih 20-ak godina po imenu Junior Morgan. Nova generacija velike obitelji tate Denroya Morgana. Junior je poslužio kao uvod i zagrijavanje za veliku braću i sestre koji su raspoređeni po instrumentima. Hoću reći, imaju svoj privatni obiteljski bend gdje svatko u nešto udara. Glavni su pjevači banda Shy Po i Gramps Morgan, koji je najstariji od braće pa tako ima i svoj privatni dio koncerta gdje može pokazati veličinu svojeg glasa. Najstariji i najmlađi imaju tako prednost nad ostalima. A ostali su kao dobro podmazana mašina - rokaju roots već eonima i znaju stvarno odsvirati sve što je potrebno za irie vibez. Uz promociju zadnjeg (ekstra finog) albuma izvukli su iz rukava i hrpu starih hitova poput uspješnice "Don’t Haffi Dread (To Be Rasta)" i izrazito popularnog Liberation Riddim Medleya u kojem je svatko iz banda pjevao nekoga od izvođača - tako smo dobili i komadić hita JAH JAH City koji je bio prvi megahit za legendu Capletona - u izvedbi nekoga od Morganovih. Na kraju krajeva, ono što se činilo nemoguće - dići vibes već prvog dana festivala - Morgan Heritage su odradili prvoklasno. Ipak su u pitanju stare iskusnjare. Svaka čast kraljevskoj obitelji reggaea! Peace.

Druga noć festivala bila je u znaku našeg mladog Chronixxa, koji uz Protojea ima nezahvalnu ulogu da na životu održi duh Boba Marleya za slijedeće generacije reggae fanatika. Kao uvod mu je poslužio izvjesni Lion D, koji je okej, ali njegovo vrijeme tek dolazi. Nakon izvrsnog koncerta Chronixxa koji ga zna rastočiti (pogotovo ženski dio publike) i njegovih nekoliko megapopularnih pjesama svi smo bili svjesni da se festival već fino zarolao tu drugu noć. Ja sam u chillout stanju kao riba u vodi. Malo hrane, malo dima i dobar reggae bend. Plus mjesto za spavanac nakon uspješne akcije. Što ćeš više?

Nastavak slijedi... 

Foto: One Love Festival Facebook